| Abstract | Za cjelokupan razvoj djeteta u zdravu i kompetentnu osobu izuzetno je važno
ostvariti suradničke odnose između odgojno-obrazovne ustanove i obitelji. Da bi se
oblici suradnje uistinu ostvarili potrebni su određeni preduvjeti, a to su ravnopravnost
obiju strana, aktivno slušanje, dvosmjerna komunikacija, međusobno uvažavanje i
poštivanje, te svo vrijeme i energija koji su usmjereni ka ostvarenju zajedničkog cilja
za dobrobit djeteta. Obitelj koju se promatra kao temeljnu društvenu zajednicu trebalo
bi se tumačiti kao sustav koji je mijenja zajedno s društvom. Obitelj ima najveći utjecaj
na dijete u ranom djetinjstvu te shodno tome roditelji trebaju jednako odgovarati za
sebe i svoje postupke kao i za svoje dijete. Roditeljstvo je jedan od najzahtjevnijih
poslova kojeg je potrebno odrađivati svjesno i dobro razmisliti o svakom postupku te
kako će ono utjecati na daljnji djetetov razvoj. Roditelji bi trebali biti dovoljno
informirani, kompetentni, spremni za nove izazove te otvoreni za nova učenja. Kako
bi odnos između roditelja i djeteta bio što prikladniji potrebno je da prevladavaju
sigurnost, povjerenje, ljubav, međusobno poštivanje i pripadnost. Institucionalno
djetinjstvo započinje kada dolazi do prijelaza iz obiteljskog okruženja u odgojnoobrazovne ustanove odnosno vrtić. Osnovna svrha postojanja dječjih vrtića jest
osiguranje povoljnih uvjeta za uspješan rast i razvoj svakog djeteta. Kako bi do toga
došlo potrebno je osigurati poticajno okruženje, pozitivnu atmosferu te bi se odgojitelj
trebao snalaziti u više uloga (vođa, suigrač,...). Prirodno je da su obitelj i vrtić
usmjereni jedno na drugo, a posebice na dijete. Potrebno je da surađuju i ostvaruju sve
više suradničkih odnosa koji odgovaraju jednima i drugima. U današnje suvremeno
doba u sve većoj mjeri koriste se suvremeni oblici suradnje budući da su dostupni
skoro svakome i u svakom trenutku moguće je biti u kontaktu. |
| Abstract (english) | For the overall development of a child into a healthy and competent person, it
is extremely important to establish cooperative relations between the educational
institution and the family. In order for the forms of cooperation to be truly realized,
certain preconditions are needed, namely equality of both parties, active listening, twoway communication, mutual respect and respect, and all time and energy aimed at
achieving a common goal for the child's well-being. The family, which is seen as a
fundamental social community, should be interpreted as a system that changes it
together with society. The family has the greatest influence on the child in early
childhood, and accordingly parents should be equally responsible for themselves and
their actions as for their child. Parenting is one of the most demanding tasks that needs
to be done consciously and to think carefully about each procedure and how it will
affect the child's further development. Parents should be sufficiently informed,
competent, ready for new challenges and open to new learning. In order for the parentchild relationship to be as appropriate as possible, security, trust, love, mutual respect,
and belonging need to prevail. Institutional childhood begins when there is a transition
from the family environment to educational institutions or kindergarten. The main
purpose of the existence of kindergartens is to provide favorable conditions for the
successful growth and development of every child. In order for this to happen, it is
necessary to provide a stimulating environment, a positive atmosphere, and the
educator should be able to cope with several roles (leader, teammate,...). It is natural
that the family and the kindergarten are focused on each other, and especially on the
child. They need to collaborate and achieve more and more collaborative relationships
that suit each other. In today's modern age, modern forms of cooperation are
increasingly used as they are available to almost everyone and it is possible to be in
contact at any time. |
