| Abstract | Krešimir Zimonić izrazito je plodan autor, čiji su stripovi tijekom 1970-ih i 1980-ih godina bili doslovno razasuti po brojnim listovima, revijama i magazinima. Rođen je 1956. godine u Đurđenovcu. Osnovnu školu završio je u Vinkovcima, a u Zagrebu Školu primijenjene umjetnosti. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Široj je javnosti najpoznatiji bio kao član „Novog kvadrata“, grupe pretežito mladih zagrebačkih strip-autora okupljenih oko omladinskih listova u drugoj polovici 1970-ih godina. Još i prije „Novog kvadrata“, Krešimir Zimonić izložio je svojevrsnu „misiju“, odnosno manifest sebe i svoje generacije autora – da je „došlo vrijeme da strip i kod nas prestane biti zabava za djecu i da se na njega počne ozbiljno računati kao na umjetnički medij“ te kako su „upravo autori ti koji to trebaju potencirati jednim ozbiljnim i kompleksnijim pristupanjem umjetnosti stripa“. Osim stripom, bavio se i animiranim filmom.
Tema su diplomskog rada stripovi za djecu Krešimira Zimonića u kontekstu teorije stripa. Istraživanje obuhvaća analizu pripovjednih i oblikovnih sredstava u stripovima iz zbirke stripova Priče iz davnine, rađenih prema literarnom predlošku istoimenih umjetničkih bajki Ivane Brlić-Mažuranić. Brojni čitatelji, autori stripa i literarni kritičari jednodušno se slažu da su Priče iz davnine u strip-inačici Krešimira Zimonića jedno od najljepših ostvarenja domaće devete umjetnosti. U poglavlju „Pripovijedanje u stripovima“ raspravlja se o oslikovljenom vremenu u stripu te kategorijama „pripovjedne gramatike“ u stripu (orijentir, uvod, zaplet, prolongacija, vrhunac, rasplet). U poglavlju „Oblikovna sredstva stripa“ analiziraju se osnovna oblikovna sredstva stripa – kadar, stripska kvadrat-slika kao jedinična vizualna fiksacija motiva i montažni postupak, tj. metoda kojom se željeni i potrebni broj kadrova povezuje u kontinuiranu, komunikacijski razgovijetnu cjelinu. Komunikacijski kodeks kojim se uspostavlja veza s čitateljem bit će analiziran u kontekstu odnosa crteža i riječi u stripu, a figuralni sadržaj unutar kadra u kontekstu autorova umjetničkog stila, gdje će se raspravljati o grafičkim strategijama, karakterizaciji likova i elementima crteža. |
| Abstract (english) | Krešimir Zimonić is a highly prolific author whose comics were literally scattered throughout numerous newspapers, revues and magazines. Zimonić was born in 1956 in Đurđenovac. He finished elementary school in Vinkovci and the School of Applied Arts in Zagreb, where he also studied in the Academy of Fine Arts. To the broader public, he was known as the member of “Novi kvadrat” (“The New Square”), a group consisting of predominantly young Zagreb authors of comics gathered around youth newspapers in the second half of the 1970s. Even before “Novi kvadrat”, Krešimir Zimonić published his “mission”, a manifest about himself and his generation of authors – that it was “time for comics to stop being an entertainment for children and that it should be more seriously considered as an art medium”, and that “precisely the authors are those who have to emphasise that with a more serious and complex approach to the art of comics”. Apart from comics, he also participated in animated filmmaking.
The subject of the diploma thesis is comics for children by Krešimir Zimonić in the context of comics theory. The research includes an analysis of narrative and formal devices in comics from the collection of comics Priče iz Davnine (Croatian Tales of Long Ago), created based on art fables written by Ivana Brlić-Mažuranić under the same title. Numerous readers, comic authors and literary critics universally agree that Priče iz davnine in the comic version by Krešimir Zimonić is one of the finest realisations of Croatian ninth art. In the chapter “Pripovijedanje u stripovima” (“Storytelling in comics”), discussed are the pictured time in comics and categories of “narrative grammar” in comics (orienter, establisher, initial, prolongation, peak, release). In the chapter “Oblikovna sredstva stripa” (“Formal devices of comics”), analysed are elementary formal devices of comics – panel, comic square-picture as a unit of visual fixation of motives, and montage, that is, the method by which the willed and the necessary number of panels is linked to a continual, communicatively understandable whole. Communicational codex with which the connection to the reader is being made is analysed in the context of the relation of drawing and word in comics, a figural content within the panel in the context of author’s artistic style, where discussed are graphic strategies, character characterisation and drawing elements. |
