| Abstract | U ovom završnom radu glavna tema jest cijepljenje predškolskog djeteta. U
radu se definira pojam cijepljenja, njegova učinkovitost, način primjene te je opisano
koliko je puta potrebno primiti neko cjepivo kako bi ono bilo djelotvorno. Osim toga,
navedeno je i kako je za zdravlje cijele populacije potrebna što veća procijepljenost
kako ne bi došlo do zaraze. Prikazana je povijest cijepljenja, kako su znanstvenici
došli do ideje cijepljenja ljudi, na koji način su nastala prva cijepljena te kako su ona
djelovala. U radu su opisane razlike monovalentnog te polivalentnog, odnosno
kombiniranog cjepiva. Prikazana je i razlika između živih i neživih cjepiva te je
objašnjena djelotvornost, odnosno dugotrajnost cjepiva obje vrste cijepljenja te način
na koji se stvaraju živa cjepiva. U radu je naveden i Kalendar kontinuiranog
cijepljenja u Republici Hrvatskoj koji prikazuje cjepiva za tuberkulozu, hepatitis B,
difteriju, tetanus, hripavac, poliomijelitis, hemofilus influence B, ospice, rubeolu te
zaušnjake. Osim što su bolesti navedene u kalendaru, navedena je i dob u kojoj se
dijete cijepi protiv bolesti te daljnje docijepljenje ukoliko je potrebno. Bolesti su
podijeljene u zasebna podpoglavlja unutar kojih je opisan tijek bolesti, njihovi
simptomi, vrsta cijepiva, potreba za dodatnim docijepljenjem te moguće nuspojave
cijepljenja. U radu su opisane i općenite nuspojave cijepljenja te rizici koje
cijepljenje nosi. Opisana je i povezanost cijepiva sa pojavom autizma te se postavlja
pitanje jesu li neke bolesti stvarno nestale pojavom cjepiva ili su tu važnu ulogu
imali bolji životni uvjeti. U radu se navodi i kako postoji Registar nuspojava koji
prati neuobičajene nuspojave te pomoću kojeg liječnici mogu reagirati ukoliko se
neka nuspojava često pojavljuje te na taj način je moguće mijenjati cjepivo kako bi
bilo djelotvornije. Osim nuspojava, u radu se navodi i zašto je važno cijepiti dijete te
je opisano kako je manja mogućnost izbijanja epidemija u visoko procijepnjenoj
populaciji. |
