| Abstract | Suvremeno očinstvo svakodnevno prolazi kroz značajne promjene pri čemu se ujedno i mijenja tradicionalni pogled očeve uloge unutar obitelji. Nastoji ih se potaknuti da što aktivnije sudjeluju u brizi za djecu i da nekadašnju ulogu „glave obitelji“ i „hranitelja“ zamijene s uključenim i emotivnim roditeljem. Također, osvješćivanjem očeve uloge i njegovog utjecaja na razvoj djeteta, očevi sve više teže ravnopravnosti u roditeljstvu te preuzimaju aktivnosti koje se odnose na brigu o djetetu kao npr, hranjenje, igra, vođenje doktoru.... Iako se očeva prisutnost u svim tim aktivnostima drugačije manifestira na dijete naspram samo majčine prisutnosti, neosporno je da taj drugačiji pristup uvelike doprinosi razvoju djeteta budući da stječe drugačije iskustvo i pogled na svijet. Baš ta svakodnevna prisutnost očeva ključna je za emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta. Oni doprinose jačanju samopouzdanja kod djece, boljim socijalnim vještinama i akademskom uspjehu, bolje se nose s novim, nepoznatim, ali i stresnim situacijama, znatiželjnija su te pokazuju više entuzijazma za istraživanje svijeta oko sebe. Djeca koja imaju bliske odnose s očevima pokazuju manju sklonost problematičnom ponašanju i veću otpornost na stres. Dok s druge strane ti očevi odnos s djecom vide pozitivnijim, posvećuju više pažnje razvoju svoje djece, bolje ih razumiju i prihvaćaju te uživaju u bliskijoj, bogatijoj vezi otac-dijete. Unatoč promjenama, mnogi očevi osjećaju pritisak tradicionalnih uloga i stereotipa koji ih definiraju kao hranitelje. Balansiranje profesionalnih obveza i obiteljskog života vrlo često je izazovno te nedostatak podrške najčešće negativno utječe na njihovu uključenost. No, budući da je do promjena počelo dolaziti te da se istražuje i medijski informira o dobrobiti i u bliskijoj budućnosti nastavit će se razvijati trendovi aktivnog očinstva budući da to doprinosi ravnopravnijem i bogatijem obiteljskom životu. |
| Abstract (english) | Modern fatherhood is nowadays undergoing significant changes, altering at the same time the traditional view of a father's role within the family. Fathers are being encouraged to actively participate in childcare, that is, to replace the former role of "head of the family" and "family provider" with that of an involved and emotional parent. Additionally, by raising awareness about the father's role and his impact on child development, fathers increasingly strive for equality in parenting and take on activities related to childcare, such as feeding, playing, taking the child to the doctor, etc. Although a father's presence in all these activities manifests differently within a child compared to the mother's presence, it is undeniable that this different approach greatly contributes to the child's development by ensuring a varied experience and perspective on the world. This daily presence of fathers is crucial for the child's emotional, social, and cognitive development. They contribute to strengthening the child's self-confidence, better social skills, and academic success. Children handle new, unfamiliar, and stressful situations better, are more curious, and show more enthusiasm for exploring the world around them. Children with close relationships with their fathers show less tendency for problematic behaviour and greater resilience to stress. On the other hand, fathers see their relationship with their children positively, pay more attention to their development, better understand and accept them, and enjoy a closer, richer father-child bond. Despite the changes, many fathers feel the pressure of traditional roles and stereotypes that define them only as providers. Balancing professional obligations and family life is often challenging, and a lack of support frequently negatively impacts their involvement. However, as changes have begun to occur and the benefits are being researched and reported in the literature as well as on social media, trends in active fatherhood are continuing to develop, contributing to a more equal and richer family life. |
