| Abstract | Optimizam predstavlja način razmišljanja koji je usmjeren na očekivanje pozitivnih ishoda u raznim životnim situacijama. Njegov razvoj već od rane dobi djeteta ima važnu ulogu za djetetovu dobrobit, posebice emocionalnu i socijalnu, što dokazuju i mnoga istraživanja. Upravo se zbog toga u ovome radu želi naglasiti važnost optimizma, ali i važnost njegovoga implementiranja u rad s djecom predškolske dobi. Kako bi mogli razvijati optimizam te naučiti razmišljati optimistično potrebno je, također, sagledati i širu sliku njegovoga razvoja. Iz toga ćemo razloga najprije spomenuti teorije učenja s naglaskom na Eriksonovu teoriju psihosocijalnoga razvoja, kako bi prikazali utjecaj odraslih na razvoj djeteta kroz sve faze djetinjstva. U radu se spominje i pozitivna psihologija koja se smatra jednom od novijih područja psihologije, a usmjerena je na istraživanje pozitivnih aspekata ljudskoga funkcioniranja, uključujući i optimizam. Važno je spomenuti i otpornost u kojoj se optimizam smatra jednom od sastavnica iste. Na samome kraju, usmjerit ćemo se na sam optimizam i načine poticanja optimizma, pri čemu se naglašava važnost odgojitelja kao kvalitetnoga primjera i modela učenja, a zatim i važnost stvaranja poticajnoga okruženja za razvoj optimističnoga stila razmišljanja. Uz razvoj socijalnih vještina, korištenje pravodobnih i pravilnih pohvala i kritika, u poticajno okruženje također ubrajamo i planiranje aktivnosti koje promoviraju samostalno istraživanje, a samim time i osjećaj postignuća i samopouzdanja koje je ključno u razvoju optimizma. Upravo je odgojitelj osoba koja svojim primjerom, pozitivnim stavom te pružanjem podrške i empatije ima ključnu ulogu u tome procesu, čineći optimizam sastavnim dijelom svakodnevnoga učenja i stvarajući tako pozitivan pogled na svijet i vlastitu budućnost. |
| Abstract (english) | Optimism is a way of thinking that is focused on expecting positive outcomes in various life situations. Its development from an early age plays an important role for the child's well-being, especially emotional and social, as proven by many studies. This is precisely why this paper wants to emphasize the importance of optimism, but also the importance of its implementation in work with preschool children. In order for them to be able to develop optimism and learn to think optimistically, it is also necessary to look at the wider picture of its development. For this reason, we will first mention learning theories with an emphasis on Erikson's theory of psychosocial development, in order to show the influence of adults on a child's development through all stages of childhood. The paper also mentions positive psychology, which is
considered one of the newer fields of psychology, and is focused on researching positive aspects of human functioning, including optimism. It is also important to mention resilience, in which optimism is considered one of its components. At the very end, we will focus on optimism itself and ways to encourage optimism, emphasizing the importance of educators as a quality example and learning model, and then the importance of creating a stimulating environment for the development of an optimistic thinking style. In addition to the development of social skills, the use of timely and appropriate praise and criticism, a stimulating environment also includes planning activities that promote independent research, and thus a sense of achievement and selfconfidence, which is key in the development of optimism. It is the educator who, by his example, positive attitude, and providing support and empathy, plays a key role in this process, making optimism an integral part of everyday learning and thus creating a positive view of the world and his own future. |
