| Abstract | Igra ima vrlo važnu ulogu u razvoju svakog djeteta jer značajno doprinosi razvoju dječjih intelektualnih i motoričkih sposobnosti, a utječe i na njihov razvoj u društvenom i emocionalnom području. Ona je većini djece spontana i kreativna aktivnost dok su interakcije kroz igru značajan dio djetetova razvoja jer potiču kognitivni, emocionalni i osobni rast djeteta. Za djecu redovnog razvoja uključivanje u maštovitu i socijalnu igru je prirodni dio života i za njih proces igre znači stalno suočavanje s okolinom i novim situacijama. Autizam je definiran kao razvojni poremećaj koji uvelike utječe na integraciju djece u društveni život. Djeca s poremećajem iz autističnog spektra (u daljnjem tekstu PAS) suočavaju se s različitim nedostacima u području socijalne i kognitivne igre, što može predstavljati rizik za razvojne nedostatke i isključivanje djece s PAS-om od strane vršnjaka. Ukoliko dijete pokaže teškoće u ključnim aspektima života, kao što su igra i socijalna interakcija, bitna je rana intervencija. Tako je vrlo značajna podrška odraslih osoba, u prvom mjestu roditelja, zatim odgojitelja te drugih stručnih suradnika poput edukacijskih rehabilitatora i logopeda, da prepoznaju nedostatke i potiču igru djece s PAS-om te im tako omoguće pozitivnu suradnju s drugom djecom i napredak u cjelokupnom razvoju. U teorijskom dijelu ovog diplomskog rada opisane su karakteristike autizma kao poremećaja, a detaljnije su opisane igre za djecu s PAS-om te njihov način komunikacije. U radu se navode primjeri iz prakse kako bi se prikazalo funkcioniranje djece s autizmom u igri i interakciji, a naglasak će biti na primjeru dječaka iz studije slučaja u ustanovi ranog i predškolskog odgoja. |
| Abstract (english) | The game plays a very important role in the development of every child, because it significantly contributes to the development of children's intellectual and motor skills and also affects their development in the social and emotional sphere. For most children, it is a spontaneous and creative activity, while interactions through play are a significant part of a child's development because they encourage the child's cognitive, emotional and personal growth. For children with regular development, involvement in imaginative and social play is a natural part of life, and for them the play process means constant confrontation with the environment and new situations. We define autism as a developmental disorder that greatly affects the integration of children into social life. Children with an autism spectrum disorder (hereinafter referred to as ASD) face various deficits in the area of social and cognitive play, which may represent a risk for developmental deficits and exclusion of children with ASD from their peers. If a child shows difficulties in key aspects of life, such as play and social interaction, early intervention is essential. Thus, the support of adults, first of all parents, then educators and other professional associates such as educational rehabilitators and speech therapists, is very important, to recognize the shortcomings and encourage the play of children with ASD, thus enabling them to cooperate positively with other children and progress in their overall development. In the theoretical part of this thesis, the characteristics of autism as a disorder are described, and the games for children with ASD and their way of communication are described in more detail. It is intended that the work will be permeated with examples from practice in order to show the functioning of autistic children in play and interaction, and the emphasis will be on the example of a boy from a case study in an institution of early and preschool education. |
