| Abstract | Razni oblici liječenja glazbom postoje od najranije povijesti čovječanstva. Primjeri za to mogu se naći u egipatskim papirusima, šamanskim ritualima, Bibliji i drugim religijskim tekstovima i u učenjima antičkih škola. Glazboterapija je uporaba zvukova i glazbe u razvojnom odnosu pojedinca i terapeuta u kojem se potiče fizička, mentalna, socijalna, duhovna i emocionalna dobrobit. Glazbeni terapeut ne uči pojedince glazbi nego je njegov zadatak uspostaviti kontakt s drugom osobom pomoću glazbe. Izbor glazbe te pristupi i metode koje će glazbeni terapeut koristiti ovise u potpunosti o potrebama pojedinca. U glazboterapiji se mogu koristiti receptivne, odnosno pasivne i aktivne metode. Receptivne označavaju susret pojedinca s glazbom putem slušanja, a aktivne označavaju aktivno sudjelovanje pojedinca u glazbenim aktivnostima (pjevanjem, sviranjem i pokretom). U aktivne metode glazboterapije spadaju: Orffova metoda glazboterapije; glazbena psihodrama; eksperimentalna improvizacijska glazboterapija; metaforička psihodrama; kreativna glazboterapija, paraverbalna glazboterapija; razvojni terapeutski proces; analitička glazboterapija; integrativna improvizacijska glazboterapija i slobodna improvizacijska glazboterapija. Receptivne, tj. pasivne metode glazboterapije su sljedeće: pozadinska glazba, Bonny metoda vođene imaginacije i glazbe i metoda Musica Medica. Glazboterapija je primjenjiva kod različitih stanja; u terapiji boli, kod starijih osoba, u palijativnoj skrbi, kod depresivnih stanja, za razvijanje komunikacije, kod osoba s oštećenjem mozga, u pripremi za teške operativne zahvate i nakon njih, kod osoba s intelektualnim poteškoćama, autizmom, kod osoba s motoričkim poremećajima, psihijatrijskim bolestima, u obiteljskim terapijama te za poboljšanje kvalitete života. |
| Abstract (english) | Various forms of music therapy exist from the earliest history of mankind. Examples of this can be found in Egyptian papyruses, shamanic rituals, the Bible and other religious texts, and in the teachings of ancient schools. Music therapy is defined as the use of sounds and music in the development of an individual and therapist in which physical, mental, social, spiritual and emotional wellbeing is promoted. The music therapist does not teach the music to individuals, but his task is to establish contact with another person through music. The choice of music, approaches and methods that the music therapist will use depends entirely on the needs of the individual. In musical therapy, receptive or passive and active methods can be used. Receptive methods mean that an individual is listening to music, and active methods are when an individual actively participates in music activities (by singing, playing and moving). The active methods of music therapy include: Orff's method of music therapy; music psychodrama; experimental improvisation music therapy; metaphoric psychodrama; creative music therapy, paraverbal music therapy; developmental therapeutic process; analytical music therapy; integrative improvisation music therapy and free improvisation music therapy. The receptive methods of music therapy are the following: background music, Bonny method of guided imagination and music and method of Musica Medica. Musical Therapy is applicable in various conditions: in the treatment of pain, elderly persons, palliative care, depression, communication development, brain damage patients, preparation for heavy and postoperative procedures, persons with intellectual disabilities, autism, motor disorders, psychiatric disorders, family therapy and quality of life. |
