| Abstract | Dječja priča danas je prisutna u roditeljskom domu, školi, mnogobrojnim ustanovama, no najviše je prisutna u vrtiću. Kako će djeca doživjeti priču, ovisi o mnogim čimbenicima, kao što su pričanje priče, geste, mimika lica, pokreti tijela, promjene glasova itd. U samom nazivu pojma „dječja priča“ naglasak je na djetetu stoga je potrebno svaki aspekt pričanja priče prilagoditi djetetu kako bi ono što bolje razumjelo priču. Svrha ovog završnog rada je kroz razne načine pričanja priče otkriti kako djeca reagiraju na određene metodičke pristupe, a krajnji cilj je otkriti koji je 'najbolji' način pričanja priče odnosno kroz koji će metodički pristup djeca najbolje doživjeti priču. Kako bi se što vjerodostojnije prikazao dječji doživljaj ispričane priče, provela se provjera u neposrednoj metodičkoj praksi u dvije odgojne skupine u DV Travno u Zagrebu te u četiri odgojne skupine u DV Petrinjčica u Petrinji. Provjerom se otkrilo kako djeca reagiraju na pričanje priče Tri jarca vjetropira (Velički, 2013) korištenjem gesti, korištenjem slika iz slikovnice te samom pričom, bez ikakvih pomagala. Uz pomoć audiovizualnog medija (snimke) provedena je refleksija i samorefleksija tijekom čega je uočeno da samo pričanje priče znatno manje motivira djecu u odnosu na pričanje priče uz pomoć gesti, pokreta tijela, mimike lica i slično te pričanje priče uz pomoć slika iz slikovnice. |
| Abstract (english) | Today children's story is present in the parental home, school, numerous institutions, but most present in the kindergarten. How will children experience the story depends on many factors, such as story telling, gestures, facial expressions, body movements, voice changes and so on. In the name of the concept of "children's story" the emphasis is on the child, therefore, we need to adapt every aspect of storytelling to the child how he/she could better understand the story. The purpose of this final work is to discover how children react to certain methodological approaches through a variety of ways of telling a story, and the ultimate goal is to discover what is the 'best' way of telling a story, through which methodical approach will children have the best experience of the story. How we could credibly demonstrate the children's experience of told story, the research was carried out in two educational groups in DV Travno in Zagreb and four educational groups in DV Petrinjčica in Petrinja. The research revealed how children react to the story telling Tri jarca vjetropira (Velički, 2013) using gestures, using images from the picture book and the story itself, without any help. Reflection and self-reflection were carried out with the help of audiovisual media (tape) during which was observed that the story telling without use of any expression, much less motivates children in relation to the story telling with the help of gestures, body movement, facial expressions, etc., and story telling with the help of images from picture books. |
