| Abstract | Dječji vrtić je ustanova za rani i predškolski odgoj, a svojim odgojno obrazovnim
programima, namijenjen djeci od navršenih šest mjeseci do polaska u osnovnu školu.
Kontekst ustanove dječjeg vrtića čini prostorno, materijalno, socijalno i vremensko okruženje.
Sudionici odgojno-obrazovnog procesa su djeca, odgojitelji, roditelji kao i svi ostali
zaposlenici vrtića uključujući stručni tim, ravnatelja, kuharicu i ostale zaposlenike.
Kvalitetnim odgojno-obrazovnim radom postižemo glavni cilj odgojno-obrazovnog procesa, a
to je cjeloviti rast i razvoj djeteta. Kako bi se stvorili preduvjeti za harmoničan cjeloviti rast i
razvoj svakog djeteta, u dječjem vrtiću, nužno je kvalitetno cjelokupno prostorno, materijalno
kao i vremensko i socijalno okruženje.
Prostorno okruženje u odgojno-obrazovnoj ustanovi predstavlja materijalizaciju
odgojiteljeve teorije, odnosno njegovih shvaćanja, znanja i stavova, o djetetu. Kako bi
okruženje ustanove odgovaralo potrebama i interesima djece, potrebno je stvoriti okruženje
koje će biti poticajno, omogućavati učenje djece te sadržavati mnoštvo različitih materijala,
alata, izvora novih iskustava i znanja. Sve to će djelovati stimulativno na djetetov razvoj pri
čemu će dijete biti aktivno u kretanju, igri, učenju, suradnji s drugom djecom i odraslim
osobama.
Govoreći o prostornom okruženju ne misli se samo na unutarnji prostor vrtića, već i na
vanjske prostore, odnosno na dvorište vrtića. To je, također, važna sastavnica odgojnoobrazovnog procesa jer djeca imaju urođenu potrebu za kretanjem i za prirodom. Stoga je vrlo
važno da zadovoljimo i tu potrebu kako bi u konačnici ostvarili cjelokupni rasti i razvoj
djeteta.
Ovaj rad govori o unutarnjem i vanjskom prostoru vrtića kao poticajnom okruženju za
igru, rast, razvoj, učenje djeteta. U njemu je opisano poticajno okruženje kao bitna sastavnica
odgojno-obrazovnog rada predškolskih ustanova, uloga odgojitelja i djeteta u stvaranju
poticajnog okruženja te važnost vanjskog prostora vrtića u ostvarivanju kvalitetnog odgojnoobrazovnog rada. |
| Abstract (english) | A kindergarten consists of participants in the early childhood education process on the
one hand, and its interior and exterior on the other. Its participants are children, educators,
parents, and all other kindergarten employees, including the professional team, the principal,
the cook etc. Quality early childhood education accomplishes the main goal of this process,
which is complete growth and development of the child. This is a complex process in which
all needs, interests and wishes of the child must be met, which requires a stimulating
environment.
The environment of the early childhood institute represents the materialized theory of
the educator, as well as their understanding, knowledge, and attitude towards the child. For
the environment to fit the needs, wishes and interests of the children, it needs to enable the
possibility of education, include various tools, resources, and books, as well as provide the
children with incentive. This gives the child freedom in choosing their preferences and
enables them to communicate with children of different age and ability with ease.
What is meant by environment is not only the interior of the kindergarten, but also its
exterior, i.e., the courtyard. Since children are born with a need to play outside, this plays an
important part in the early childhood education process, therefore, fulfilling this need is
imperative if the complete growth and development of the child are to be achieved.
This paper explains about the interior and exterior of the kindergarten as stimulating
environment for learning. It elaborates on the importance of an exterior in achieving quality
educational work and describes encouraging environment as an important part of pre-primary
education, as well as the role of parents and the child in creating such an environment. |
