| Abstract | U ovome radu prikazane su perspektive utjecaja okoline na dijete rane i predškolske dobi. Koristi se Bronfenbrennerova teorija ekoloških sustava kao baza za analizu utjecaja okoline u odgoju djeteta. Važno je razumjeti kako određeni čimbenici okoline djeluju na razvojne aspekte djeteta. U modelu ekoloških sustava, okolina se definira kao niz međusobno isprepletenih slojeva, od kojih oni koji su najbliže – najviše utječu na dijete, dok oni koji su najudaljeniji utječu najmanje. Dijete je samo središte od kojeg sve počinje. Njegov razvoj je integriran s okolinom koja ga okružuje i koja (in)direktno utječe na njegove kompetencije. Prvi je mikrosustav u kojega spadaju najbliži primarni članovi zajednice – obitelj, vršnjaci, odgojitelji, crkva i sl. U mikrosustavu, dijete stječe osnovne vještine, koje će koristiti u budućnosti za stvaranje i održavanje skladnih odnosa. Pronalazi vrijednosti koje njegova obitelj prenosi dalje i shvaća da je obitelj jedna zajednica koja se zajedno bori protiv problema i na kraju zajednički pronalazi rješenje. Nisu sve obiteljske zajednice povoljnog socioekonomskog statusa, stoga djeca koja dolaze iz siromašnijih obitelj (uz obitelj koja zna kako i gdje) mogu naučiti kako tražiti pomoć u okolini koja ga okružuje. Drugi sloj u teoriji ekoloških sustava - mezosustav se interpretira kao kvaliteta odnosa između djetetovih mikrosustava. Prednost imaju obitelji s djecom koja surađuju s dionicima vrtića, koji se informiraju i aktivno sudjeluju u svim obavezama koje se tiču djeteta. Egzosustav, u koji spada lokalna zajednica, škola, mediji, zdravstvene ustanove i sl., danas imaju najšire djelovanje, kojim utječu na stvaranje drugačijih kultura obitelji, te oblikuju nove vrijednosti u društvu. Na kraju, sve ovisi o zajedničkoj podjeli odgovornosti svih čimbenika, uključenih u ostvarivanje rezultata odgojno-obrazovnog djelovanja, a to je - sretno, samostalno i zadovoljno dijete. |
| Abstract (english) | This work presents the perspectives of the impact of the environment on the child of early and preschool age. Bronfenbrenner’s theory of ecological systems is used as a base for analyzing the impact of the environment in child upbringing. It is important to understand how certain environmental factors affect a child’s developmental aspects. In the model of ecological systems, the environment is defined as a series of intertwined layers, of which those closest to - most affect the child, while those furthest affect the least. The child is the center from which everything begins. Its development is integrated with the environment that surrounds it and which (in)directly affects its competencies. The first is the microsystem, which includes the closest primary members of the community - family, peers, educators, church, etc. In the microsystem, the child acquires basic skills, which he will use in the future to create and maintain harmonious relationships. Child finds the values his family conveys further and realizes that the family is one community that fights the problem together and eventually finds a common solution. Not all family communities have favorable socioeconomic status, so children who come from poorer families (with a family that knows how and where) can learn how to seek help in the environment that surrounds it. The second layer in the theory of ecological systems - the mesosystem is interpreted as the quality of the relationship between the child's microsystems. Families with children who work with kindergarten stakeholders are preferred, who are informed and actively involved in all obligations concerning the child. The exosystem, which includes the local community, school, media, health facilities, etc., today has the broadest action, which affects the creation of different family cultures, and shapes new values in society. Finally, it all depends on the common division of responsibilities of all factors, involved in achieving the results of educational activities, and that is - a happy, independent, and satisfied child. |
