| Abstract | Većina ljudi izraz „biti roditelj“ povezuje sa srećom, zadovoljstvom, obostranom ljubavlju i zadovoljavanjem dubokih ljudskih potreba davanja i primanja pažnje i ljubavi. Odnos roditelja i djeteta snažno je emocionalno iskustvo. Međutim, roditeljstvo je iznimno kompleksna i zahtjevna uloga, a odgoj djeteta je dugotrajan i često neizvjestan proces koji od roditelja zahtijeva mnogo promišljanja, osluškivanja, osjećanja, razumijevanja i stalnog upoznavanja vlastita djeteta. Od roditelja se očekuje da posjeduje određene kompetencije potrebne za suočavanje s izazovima koje roditeljstvo nosi. Kompetentan roditelj promišlja o odgoju kao o izazovu koji zna i može prihvatiti, unaprjeđuje svoja znanja o djetetu i roditeljskom djelovanju, prepoznaje djetetove potrebe i kreira uvjete kako bi se one uspješno zadovoljile. Pritom koristi društveno prihvatljive metode odgoja koje osiguravaju očuvanje integriteta djeteta. Na odnos roditelj-dijete utječu i karakteristike ličnosti roditelja, stilovi roditeljstva, socioekonomski status obitelji, kvaliteta bračnog odnosa te dostupnost ljudi i institucija koji pružaju potporu.
Cilj ovog rada je razraditi temeljne značajke roditeljstva, s posebnim naglaskom na kompetencije roditelja. Treba naglasiti da odgojni postupci roditelja imaju ključnu ulogu za izgradnju kvalitetnog odnosa roditelja i djeteta te direktno utječu na razvoj djeteta i životni put kojim će krenuti. Dijete se smatra aktivnim subjektom svoga razvoja koji ima vlastite potrebe i prava, a svaki roditelj, prije svega, treba imati viziju roditeljstva koje želi ostvarivati u odgoju svog djeteta. U skladu s tim, kompetentan roditelj oblikuje svoje ponašanje, prati i procjenjuje efekte svojega odgojnog djelovanja na dijete, stalno radi samoprocjenu, mijenja i unaprjeđuje sebe i koristi sve raspoložive resurse kako bi unaprijedio svoje roditeljske kompetencije. |
| Abstract (english) | Most people associate the term "being a parent" with happiness, contentment, mutual love and satisfying the deep human needs of giving and receiving attention and love. The parent-child relationship is a powerful emotional experience. However, parenting is an extremely complex and demanding role, raising a child is a long and often uncertain process that requires parents to think a lot, listen, feel, understand and constantly get to know their own child. Parents are expected to possess certain competencies needed to face the challenges that parenting brings. A competent parent thinks of upbringing as a challenge he knows and can accept, improves his knowledge of the child and parenting, recognizes the child's needs and creates conditions for them to be successfully met. In doing so, by using socially acceptable methods of upbringing that ensure the preservation of the child's integrity. The parent-child relationship is also influenced by the personality characteristics of the parents, parenting styles, socioeconomic status of the family, the quality of the marital relationship and the availability of people and institutions that provide support.
The aim of this paper is to elaborate the basic features of parenting, with special emphasis on parental competencies. It is important to emphasize that parenting procedures have a key role in building a quality relationship between parents and children and directly affect the child's development and life path. The child is seen as an active subject of his development who has his own needs and rights, and every parent, above all, should have a vision of parenthood that wants to achieve in the upbringing of his child. Accordingly, a competent parent shapes its behavior, monitors and evaluates the effects of its educational activities on the child, constantly makes self-assessment, changes and improves itself and uses all available resources to improve its parenting competencies. |
