Abstract | Početkom dvadesetog stoljeća dolazi do reforme pedagogije pa nastaju brojni alternativni pedagoški pravci. Najznačajniji među njima su Montessori, Waldorf, Agazzi i Reggio pedagogija. Za razliku od tradicionalnih metoda odgoja, alternativne pedagogije u svojem pristupu daju drukčiju viziju odgoja djeteta. Nove pedagogije pružaju djeci slobodu, samostalnost i istraživački duh. Jedna od najsuvremenijih metoda alternativne pedagogije jest Reggio pedagogija koja je razvijena u talijanskoj pokrajini Reggio Emilia. U svojem pristupu Reggio pedagogija poštuje pravo djeteta na samostalno razvijanje spoznaja o sebi i o okolini koja ga okružuje. Daje mu potpunu slobodu u izboru načina na koji želi učiti. Može istraživati samostalno ili u grupi tijekom provedbe različitih projekata u kojima istražujući dolazi do rješenja problema što potiče razvijanje verbalnih i izražajnih sposobnosti. Posebnu važnost daje razvijanju kreativnosti i izražavanja kroz stotinu jezika. Ističe se važnost okoline i prostora koji trebaju biti poticajni kako bi dijete usmjerili na istraživanje i otkrivanje. U Reggio pedagogiji prostor se smatra trećim odgojiteljem. Odgojitelj treba biti istraživač koji će djetetu pružiti mogućnost izražavanja onoga o čemu razmišlja, ali i partner u stalnom procesu učenja. Ne smije samo promatrati njegovu aktivnost nego i prikupljati dokumentaciju koja će mu pomoći u njegovu boljem razumijevanju djeteta i njegova učenja. Prikupljena će dokumentacija djetetu omogućiti uvid u vlastito učenje i dati mu osjećaj vrijednosti, a roditeljima uvid u dječje aktivnosti, interese i sposobnosti. Cilj ovog rada jest prikazati temeljne karakteristike Reggio pedagogije, objasniti ulogu roditelja, odgojitelja, prostornog okruženja u kojem se djeca nalaze i važnost dokumentacije za odgojno-obrazovni rad. |
Abstract (english) | At the beginning of the 20th century, there was a reform of pedagogy, and numerous alternative pedagogical branches have originated. The most significant of those are the Montessori, Waldorf, Agazzi and Reggio pedagogy. Unlike traditional methods of education, alternative pedagogies provide a different vision of children’s education in their approaches. New pedagogies provide children with freedom and independence in exploration. One of the most modern methods of alternative pedagogy is Reggio pedagogy, which was developed in the Italian Province of Reggio Emilia. In its approach, the Reggio pedagogy respects the child’s right to independently develop their knowledge about themselves and their environment. It gives the child complete freedom of choice regarding ways of learning. The child can explore on their own or in a group
during various projects, in which it is being guided towards the solution to the problem, which encourages the development of verbal and expressive abilities. Special value is given to the development of creativity and expression through a hundred languages. The emphasis is on the environment and the learning space which must be positive and supportive, in order to encourage the child to explore and discover. In Reggio pedagogy, the space is considered to be the third educator. The educator must be an explorer, who will provide the child with the possibility of expressing their thoughts, but also a partner
in the continuous learning process. He should not only observe the child’s activity, but also collect the documentation which will help him understand the child better. This will give the child a sense of importance, and an insight in the child’s activities to the parents. The aim of this paper is to present the fundamental characteristics of Reggio pedagogy, to explain the role of the parent, the educator, the learning environment in which the children are placed, and the importance of documentation for educational work. |