| Abstract | Strah kao primarna emocija svakog čovjeka prisutna je kroz naš cijeli život. Dijete od svoje najranije dobi pa kroz cijelo odrastanje susreće se i bori s raznim strahovima koji ovise o dobi djeteta. U ovom radu fokus će biti na strahovima djece rane i predškolske dobi. Prema istraživanjima od druge do 14. godine više od 90 % djece pati od nekog straha, a većina ima i nekoliko strahova. Prema Vulić-Prtorić (2002) dječji strahovi nastaju kao produkt nekog događaja koji je dijete shvatilo kao prijetnju te on u njemu izaziva osjećaj nelagode i fiziološke promjene nakon čega dijete izbjegava takve situacije. Postepenim suočavanjem sa strahom strah će se smanjiti ili nestati, no nije dobro ignorirati strah i potiskivati ga u sebe. Roditelji i odgojitelji najviše vremena provode s djetetom i oni su prvi koji mogu primijetiti strah kod djeteta te su oni bitni faktori u savladavanju straha. Roditelji, ako ne mogu sami, mogu uz pomoć savjeta ili metoda iz stručne literature ili uz savjetovanje kod stručnjaka potražiti pomoć kako pristupiti djetetu kada se nečega boji te na koji način s njime pobijediti taj strah. Neki od načina na koje dijete pokazuje strah i kako ga možemo prepoznati kod djece su: plač pri odvajanju, odbijanje nepoznatih ljudi, bol u trbuhu, čvrsto držanje za ruku, agresivnost, problemi sa spavanjem i mokrenjem i slično. Cilj ovog završnog rada jest prikazati i opisati najčešće razvojne strahove u djetinjstvu te upoznati i razumjeti načine njihovog prevladavanja. |
| Abstract (english) | Fear, as the primary emotion present in every human, accompanies us throughout our entire lives. From a very young age, children encounter and grapple with various fears that depend on their age. This work will focus on the fears of early and preschool-age children. According to research, from the age of two to 14, more than 90% of children experience some form of fear, with most having several fears. According to Vulić-Prtorić (2002), children's fears arise as a result of an event that a child perceives as a threat, causing discomfort and physiological changes, leading the child to avoid such situations. By gradually confronting their fear, it can diminish or disappear, but it's not advisable to ignore or suppress it. Parents and caregivers spend the most time with a child and are the first to notice a child's fear, making them crucial factors in helping the child overcome it. If parents cannot do it on their own, they can seek assistance from professional literature, advice, or consult experts on how to approach a child when they are afraid and how to help them overcome that fear. Some ways in which a child may exhibit fear and how we can recognize it in children include separation anxiety, refusal of unfamiliar people, stomachaches, tightly holding onto a hand, aggression, sleep problems, bedwetting, and more. The aim of this final paper is to present and describe the most common developmental fears in childhood and to introduce and understand methods for overcoming them. |
