| Abstract | Cilj rada jest utvrditi u kojoj se mjeri učiteljice/učitelji koriste standardnim hrvatskim jezikom, a u kojoj mjeri zavičajnim govorom u svakodnevnim odgojnim i obrazovnim aktivnostima i situacijama.
Hrvatski jezik je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture te se na njemu odvija usmena i pismena komunikacija u javnom životu u Hrvatskoj. Škola je kao javna ustanova u Republici Hrvatskoj prostor u kojem se rabi službeni jezik i jezik obrazovanja, a to je standardni hrvatski jezik. Prema tome, nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada u odgojno-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj izvode se na hrvatskome standardnom jeziku. Premda je u slučajevima u kojima je polaznicima razumljivija komunikacija na dijalektu dopušteno služiti se nekim od ostalih oblika hrvatskoga jezika, predmet Hrvatski jezik u cijelosti se izvodi na standardnom jeziku (Zakon o hrvatskom jeziku, NN 14/2024).
Polaskom u školu učenik se susreće sa standardnim hrvatskim jezikom te počinje sustavno njime ovladavati. Zavičajni govor kojim se do tada dominantno koristio, postaje govor za privatnu i neformalnu komunikaciju. Djeci koja dolaze u prvi razred osnovne škole danas standardni jezik nije posve tuđ jer se s njime susreću u vrtiću, na radiju i televiziji, u kazalištu i kinu. Ipak, djeci nije jednostavno prijeći s pasivnog poznavanja standardnoga jezika na njegovu aktivnu uporabu.
Učeći hrvatski jezik učenici ovladavaju komunikacijskom jezičnom kompetencijom, koju čine sastavnice sposobnosti uporabe kako zavičajnog idioma tako i hrvatskog standardnog jezika. Obrazovanjem učenici razvijaju i stav o nužnosti uporabe hrvatskoga standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije dok, s druge strane, osvještavaju i potrebu očuvanja hrvatskih dijalekata i govora te se stvaralački izražavaju na mjesnim govorima. Standardni hrvatski jezik nikome nije materinski jezik, stoga je nužno njegovo sustavno učenje tijekom obrazovanja. Da bi ga dobro naučio, učenik mora uložiti mnogo truda, a učitelj mu treba biti govorni uzor.
Kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri učitelji uistinu i ostvaruju tu ulogu, odnosno koliko se koriste standardnim, a koliko zavičajnim hrvatskim idiomom, provedeno je istraživanje u kojemu je sudjelovalo 157 učiteljica i učitelja razredne nastave koji su ispunili anketu od 19 pitanja. Rezultati istraživanja pokazuju da se učitelji u prvome razredu više koriste zavičajnim govorom nego li oni u višim razredima, da smatraju kako se posvećuje dovoljno pažnje standardnojezičnom izražavanju učitelja, kao i to da se zavičajni govor ne njeguje dovoljno u školama. |
| Abstract (english) | The aim of the work is to determine to what extent teachers use the standard Croatian language, and to what extent the native speech in everyday educational activities and situations.
The Croatian language in its totality and completeness is a fundamental component of Croatian identity and Croatian culture, and oral and written communication takes place in public life in Croatia. As a public institution in the Republic of Croatia, the school is a space where the official language and the language of education is used, which is the standard Croatian language. Therefore, teaching and other forms of educational work in educational institutions in Croatia are conducted in the standard Croatian language. Although in cases where it is more understandable for students to communicate in a dialect, it is allowed to use some of the other forms of the Croatian language, the Croatian language course is taught entirely in the standard language (Act on the Croatian Language, NN 14/2024).
By starting school, the student encounters the standard Croatian language and begins to systematically master it. The native speech, which was dominantly used until then, becomes the speech for private and informal communication. Children entering the first grade of elementary school today are not completely unfamiliar with the standard language, because they encounter it in kindergarten, on radio and television, in the theater and cinema. However, it is not easy for children to move from passive knowledge of standard language to its active use.
By learning the Croatian language, students master communicative language competence, which consists of the components of the ability to use both the native idiom and the Croatian standard language. Through education, students develop an attitude about the necessity of using the Croatian standard language and the rules of cultural communication, while, on the other hand, they also become aware of the need to preserve Croatian dialects and speech and express themselves creatively in local dialects. The standard Croatian language is not anyone's mother tongue, therefore it is necessary to learn it systematically during education. In order to learn it well, the student must put in a lot of effort, and the teacher must be a speech model.
In order to determine the extent to which teachers really fulfill this role, i.e. to what extent they use the standard Croatian idiom, and how much the native Croatian idiom, a survey was conducted in which 157 classroom teachers participated and filled out a survey of 19 questions.The results of the research show that teachers in the first grade use the native speech more than those in higher grades, that they believe that enough attention is paid to the teachers' standard language expression, and that the native speech is not nurtured enough in schools. |
