| Abstract | Ovim radom se istražuje kako djeca koriste fotografiju kao sredstvo izražavanja i komunikacije te kako ova aktivnost utječe na njihov emocionalni i socijalni razvoj. Temeljem teorijskih okvira Piageta, Vygotskoga i Bronfenbrennera, istraživanje se fokusira na dječju percepciju i motive u fotografiranju. Korištene su metode promatranja, intervjua i analiza fotografija kako bi se dobio uvid u dječje ponašanje i razmišljanje.
Rezultati istraživanja pokazali su da djeca najviše fotografiraju jedni druge, zatim gledaju fotografije, komentiraju, smiju se, te traže da ih se ponovno fotografira kako bi opet mogli komentirati izraze lica. Nakon toga fotografiraju unutarnji i vanjski prostor vrtića, odgojiteljice, a najmanje igračke u vrtiću. Istraživanje je pokazalo da djeca imaju poteškoća u shvaćanju da fotoaparatu u unutarnjem prostoru treba više vremena za mjerenje ekspozicije i otvora blende, te je potrebno zadržati prst na okidaču malo duže. Djeca su često tipkala po ekranu fotoaparata misleći da je osjetljiv na dodir, što upućuje na činjenicu da su već jako dobro ovladali pametnim telefonima, dok fotoaparat još nisu koristili.
Najznačajnije dobivene spoznaje uključuju dominaciju socijalnih motiva u dječjoj fotografiji, gdje djeca najčešće fotografiraju svoje prijatelje i druge ljude. Fotografija se koristi kao sredstvo emocionalnog izražavanja i pričanja priča, što potvrđuje važnost vizualnih medija u razvoju emocionalne inteligencije. Kroz aktivnosti fotografiranja, djeca razvijaju ključne socijalne vještine poput suradnje, dijeljenja i komunikacije, kao i kognitivne vještine kao što su koncentracija, planiranje i tehnička kompetencija. Djeca također pokazuju sposobnost prepoznavanja i razumijevanja emocija na fotografijama, što je ključno za razvoj empatije i emocionalne inteligencije. Kroz proces fotografiranja i gledanja svojih fotografija, djeca pokazuju povećano samopouzdanje i osjećaj postignuća.
Zaključeno je da fotografija nije samo sredstvo za bilježenje trenutaka, već i moćan alat za poticanje dječjeg razvoja. Kroz fotografiju, djeca razvijaju ključne socijalne, emocionalne i kognitivne vještine. Ovi nalazi pružaju važne uvide za teorijsku i praktičnu primjenu u obrazovanju i razvoju djece, naglašavajući potrebu za integracijom vizualnih medija u dječje obrazovne programe. |
| Abstract (english) | This study explores how children use photography as a means of expression and communication, and how this activity influences their emotional and social development. Based on theoretical frameworks from Piaget, Vygotsky, and Bronfenbrenner, the research focuses on children's perception and motives in photography. Observation, interviews, and analysis of photographs were employed to gain insight into children's behavior and thinking.
Research findings indicate that children primarily photograph each other, then engage in viewing, commenting, laughing, and requesting to be photographed again to comment further on facial expressions. Following this, they photograph the indoor and outdoor spaces of their kindergarten, their teachers, and least commonly, toys within the kindergarten. The study revealed that children struggle to understand that indoor photography requires more time for exposure measurement and aperture adjustment, needing to keep the shutter button pressed longer. Children often touch the camera screen assuming it is touch-sensitive, suggesting their proficiency with smartphones but unfamiliarity with cameras.
Key insights include the predominance of social motives in children's photography, where they mostly capture friends and others. Photography serves as a means of emotional expression and storytelling, highlighting the importance of visual media in emotional intelligence development. Through photography activities, children develop crucial social skills such as collaboration, sharing, and communication, as well as cognitive skills including concentration, planning, and technical competence. Children also demonstrate the ability to recognize and understand emotions in photographs, crucial for empathy and emotional intelligence development. Engaging in photography and reviewing their own photos boosts children's self-confidence and feelings of accomplishment.
In conclusion, photography is not merely a tool for capturing moments but a powerful tool for fostering children's development. Through photography, children enhance key social, emotional, and cognitive skills. These findings provide valuable insights for theoretical and practical applications in education and child development, emphasizing the need to integrate visual media into children's educational programs. |
