| Abstract | Igra predstavlja temelju aktivnost svakog djeteta. Igrajući se, dijete istražuje, uči, razvija nova znanja i vještine. Osim toga, igra djetetu pruža osjećaje ugode, sreće, uzbuđenja i znatiželje. Može se reći kako igra utječe na sva djetetova osjetila i na njegov cjelokupni razvoj.
Igra posjeduje svoj značaj i kao takva predstavlja bitan segment djetetova života. Određena je višestrukim aspektima, neki od njih su dinamičnost, broj igrača, pravila koja ju definiraju, ali određena je i vremenom, prostorom i kulturom u kojima se prakticira. U različitim krajevima razvijali su se različiti oblici igara, a tijekom povijesti, baš kao i djetinjstvo, i igra je doživljavala razne promjene, ne samo u oblicima igre koju djeca prakticiraju, već i u doživljaju igre iz perspektive odraslih. Modernizacija i urbanizacija utjecale su na živote svih ljudi, tako i djece, što se odrazilo i na dječju igru, koja je uslijed toga pretrpjela određene promjene koje su u nekim slučajevima dovele do njenog zanemarivanja, pa i njezinog polaganog nestajanja iz života današnje djece. Razvojem tehnologije i digitalizacijom došlo je do pojave novih oblika igara te je tehnologija postala dijelom dječje igre. Usprkos digitalizaciji, igra nije dio isključivo digitalnog svijeta. Djeca igru i dalje organiziraju i provode u prirodnom okružju, vani, na otvorenom. Samoorganizirana igra ima velik značaj za djetetov razvoj jer pomaže djetetu u razvijanju samostalnosti i kreativnosti, a igra na otvorenome pruža dobrobiti boravka na svježem zraku i povezivanje s prirodom.
Obzirom da je igra značajan dio djetetove kulture, bitno je objasniti na koji način kulturološka sredina definira djetetovu igru, ili bolje rečeno, kako igra utječe na stvaranje kulture djetetova svijeta. Igrajući se, dijete stvara vlastitu kulturu, gradi odnose s vršnjacima, ali i sa starijima od sebe, razvija empatiju, usvaja društvene norme i mnoge druge vrline potrebne za skladan život u nekoj zajednici.
Kako bi se mogao razumjeti odnos igre i sociokulturne sredine u kojoj dijete odrasta, provedeno je istraživanje u dva Hrvatska grada, Zagrebu i Imotskom, kako bi se ispitalo postoje li razlike u igri djece u ta dva podneblja. |
| Abstract (english) | Play is the basis of every child's activity. While playing, the child explores, learns and develops new knowledge and skills. In addition, play awakens feelings of comfort, happiness, excitement and curiosity in the child. It can be said that play affects all the child's senses and his or her overall development.
The play has its own value and as such it is an important segment of a child's life. It is determined by multiple aspects, such as dynamism, the number of players, the rules that define it, but also the time, space and culture in which it is practiced. Different forms of play were developed in different regions, and throughout history, both childhood and play have of play by adults. Modernization and urbanization have affected the lives of all people, including children. As a result, the game has undergone certain changes that in some cases have led to its neglect, and almost to its disappearance. The development of technology and digitalization have led to the emergence of new forms of games, and technology became a part of children's play. However, despite digitalization, game is not exclusively part of the digital world. Children still organize and engage in play in a natural environment, in the open air. Self-organized play is of great importance for the child's development because it helps the child to develop independence and creativity, and playing outside is beneficial for children because they spend time in the fresh air and connect with nature.
Given that play is a significant part of a child's culture, it is important to explain how the cultural environment defines a child's play, or rather, how play affects the creation of the culture of the child's world. Through play, the child creates his own culture, builds relationships with not only with this peers, but also with those older than himself, develops empathy and adopts social norms and many other virtues necessary for a harmonious life in a community.
In order to have a better understanding of the relationship between play and the sociocultural environment in which the child grows up, a study was conducted in two Croatian cities, Zagreb and Imotski, with the aim of observing the differences between child's play in these two regions. |
