| Abstract | Obitelj je temelj djetetovog postojanja. Okolina u kojoj se nalazi, oblikovat će djetetov motorički, spoznajni, govorni i socioemocionalni razvoj.
Zbog spleta društvenih promjena obitelj je izgubila neke tradicionalne oblike, i od obitelji majke i oca, razvila je više vrsta struktura. Obitelj današnjeg doba naziva se moderna i postmoderna obitelj, koju čini suvremena obitelj koja može biti funkcionalna i disfunkcionalna. Funkcionalna obitelj je poželjna obitelj jer njeni čimbenici kod djeteta potiču zdrav i kvalitetan razvoj.
Ukoliko se roditelji odluče za širenje svoje obitelji, njihova glavna zadaća je dati djetetu pravilan odgoj i razvoj. Taj odgoj se gleda u užem značenju kao usmjerenost na njegovanje i oblikovanje osobnosti djeteta, a u širem značenju obuhvaća djelovanje na sve sfere razvoja djeteta, te isto tako u odnosu na srodne pojmove koji s njime imaju poveznicu.
Obitelj je ta koja kod djeteta razvija stavove moralnog, intelektualnog, tjelesnog, estetskog i radnog odgoja i o njoj ovisi kako će dijete shvaćati sebe i svijet oko sebe.
Roditeljstvo je najvažnija uloga u životu. Da bi roditelj bio dobar, potrebne su mu kompetencije koje gradi svakim danom, kroz razgovore, informiranje i osobno usavršavanje. Isto tako se shvaća kao najvažnija životna uloga u kojoj su majka i otac primarni odgojitelji. Njihove različite uloge i njihova zajednička uključenost u odgoj primarno djeluju na cjelovit razvoj djeteta.
Kakav će biti odgoj i kakve posljedice će donijeti, može se zaključiti kroz roditeljske stilove odgoja. Osobine i postupci roditelja na kojima se temeljio odgoj, bit će vidljivi kroz cjelokupno ponašanje djeteta koje se u grubo dijeli na četiri osnovna tipa: razmaženost, agresivnost, privrženost i samopouzdanje.
Da bi utjecaj roditeljskog odgoja bio kompetentan, potrebno je surađivati s predškolskom ustanovom, razvijati roditeljske kompetencije i spoznaje, učiti se. Najbolji rezultati sigurno će biti ukoliko su kompetencije roditelja i odgojitelja usklađene prema istom cilju za dijete. Uobičajeno je, i u praksi najčešće korišteno, izmjenjivanje roditeljskog i odgojiteljskog iskustva i prakse kroz roditeljske sastanke, individualne sastanke, radionice ili zajednička druženja. |
| Abstract (english) | Family is the base of a child’s existence. The child’s surrounding will shape its motoric, cognitive, speech and socio-emotional development.
Due to a combination of social changes, family has lost certain traditional forms, and from a mother-father family, it has developed several kinds of structures. The family of today is called modern and postmodern, consisting of a contemporary family which can be functional or dysfunctional. A functional family is a desirable family, because its factors encourage a healthy development of the child.
If parents decide to enlarge their family, their main task is to provide proper upbringing and development to the child. This upbringing is in a narrower sense seen as directionality towards nurturing and shaping of a child’s personality, while in a broader sense it comprises the influences on all spheres of a child’s development, and also in regards to the related concepts connected to it.
Family is the unit which develops the attitudes of moral, intellectual, physical, aesthetic and work upbringing in a child, and the way in which the child will perceive itself and the world around itself depends on the family.
Parenting is the most important role in life. For a parent to be good, he/she needs to have certain competencies which are built every day through conversations, informing and personal improvement. Parenting is also perceived as the most important life role where the mother and the father are primary caregivers. Their different roles and their joint inclusion in the upbringing primarily affect the child’s overall development.
What the upbringing will be like and what results it will yield can be concluded from parenting styles. Parents’ characteristics and practices on which the upbringing was based will be visible in the child’s overall behaviour, which is roughly divided into four different types: spoiledness, aggressiveness, attachment and self-confidence.
For the parenting influence to be competent, it is necessary to cooperate with the preschool institution, develop parental competencies and knowledge, and to learn. The best results will surely happen if the parents’ and educator’s competencies are aligned towards the same goal for the child. The exchange of parents’ and educator’s experience and practice through parental meetings, individual meetings, workshops or mutual gatherings is usual and widely used in practice. |
