| Abstract | „Umjetnost se znatno promijenila od 1990. godine ili točnije, u vremenu koje je
proteklo od pojavljivanja simbolističkog pokreta 1880-ih godina kao neposrednog
preteče modernizma dvadesetog stoljeća.“
1
Pokušavajući odrediti vremenske granice, odnosno datum „rođenja“ suvremene
umjetnosti, autorica knjige Suvremena umjetnost, CatherineMillet, smatra da se
rođenjem suvremene umjetnosti može smatrati datum između 1960. i 1969. godine.
Suvremena umjetnost je razdoblje koje karakterizira brza promjena izuma i
umjetničkih radova nastalih korištenjem različite tehnologije, a najvažnija
karakteristika suvremene umjetnosti je upravo otvaranje umjetnosti prema
svakidašnjem životu.
Pisanjem ovog rada željela sam pokušati razgraničiti i objasniti neke relevantne
pojmove i prakse koji su specifični za djela suvremene umjetnosti. Pri tome sam se
osvrnula na djela ostvarena u različitim medijima – od slike, skulpture i fotografije,
do videa i video instalacije.
U prvom poglavlju ovog rada riječ je o suvremenoj umjetničkoj praksi te o
pojmovima koji ju karakteriziraju. Recikliranje, prisvajanje i citiranje su procesi koju
obuhvaćaju ponovnu upotrebu nečega ( umjetničkog djela, fotografije, predmeta
svakodnevne upotrebe, videa…), dok su rekompozicija i redefinicija postupci kojima
se nešto može promijeniti na umjetničkom djelu ili fotografiji.
U drugom poglavlju ovog rada prikazan je povijesni razvoj umjetnosti prisvajanja
kroz radove umjetnika Marcela Duchampa i umjetnice SherrieLevine, jer da bismo
mogli bolje razumjeti umjetnost prisvajanja, svakako je bitno poznavati njezinu
povijest.
U trećem poglavlju ovog rada riječ je o umjetnicima koji prisvajaju djela drugih
autora ( Marcel Duchamp, Barbara Krüger) pa na tim djelima rade intervencije
postupkom redefinicije. Dakle, oni nešto dodaju ili oduzimaju.
Četvrto poglavlje ovog rada nadovezuje se na prethodno, a riječ je o procesima
prisvajanja, recikliranja i o fotomontaži. Fotomontaža je tehnika kombiniranja
1
Lucie- Smith Edward (2003). Vizualne umjetnosti dvadesetog stoljeća. Golden Marketing- Tehnička
knjiga: Zagreb, str. 382.
3
dijelova fotografija u jednu jedinstvenu sliku. Hannah Hӧch i David Hockney
umjetnici su o kojima se govori u ovome poglavlju, a njihova umjetnička praksa u
velikoj mjeri uključuje procese prisvajanja, recikliranja, ali i citatnosti.
Poglavlje pod nazivom „ Pop art- prisvajanje masovne kulture“ daje uvid u to kako
je upravo interes za masovne medije i primjenu istih u umjetničkim djelima
uzrokovao prisvajanje predmeta svakidašnje upotrebe. Umjetnici su preuzimali
različite proizvode, fotografije, slike poznatih osoba iz časopisa i svojim
intervencijama na njima stvarali nova umjetnička djela. U ovome poglavlju dan je
uvid u umjetničku praksu Andya Warhola, Jeffa Koonsa i hrvatskog umjetnika
Željka Badurine.
Osim predmeta svakodnevne upotrebe, gotovih umjetničkih djela i fotografija, mogu
se reciklirati video i film, a o tome je riječ u šestom poglavlju ovog rada. Gordon
Douglas i Andy Warhol samo su neki od umjetnika koji se koriste postupkom
prisvajanja i recikliranja u svojim djelima te tim procesima stvaraju nove filmove ili
video uratke.
Prisvajanje tuđih djela otvorilo je pitanje autorstva. O tome do kuda seže granica
prisvajanja i kako se može zaštititi autorsko pravo na određeno djelo riječ je u
sedmom poglavlju ovog rada pod nazivom „ Problem vlasništva“, a u zadnjem
poglavlju rada riječ je o suvremenoj umjetničkoj praksi u nastavi, tj. o načinu njezine
realizacije u nastavi. |
