Abstract | Jezik je organiziran sustav znakova i kao takav društvena je tvorevina. Također, on je jedan od oblika izražavanja pa se tako komunikacija među ljudima realizira u određenom prostoru i vremenu. Kako bi ona bila što uspješnija, potrebno je uočiti i shvatiti razliku između jezika, govora i mišljenja. Govor je praktična realizacija jezika, tj. jezik u uporabi, dok je mišljenje intelektualna sposobnost. Do rezultata mišljenja dolazimo analizom, generalizacijom i sintezom. Postoje četiri jezične djelatnosti koje se razvijaju, to su slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. Slušanje je prva djelatnost koju čovjek razvija te ako ima uredan sluh, lako i brzo prima i registrira poruke koje prenosi u emocionalnu razinu. Govorenje prethodi čitanju i ono zahtjeva minimalno dva govornika, jedan je slušatelj, a drugi govornik i obrnuto. Čitanje zahtjeva raspoznavanje glasova, tj. glasovnu osjetljivost. Kako bi se postigao cilj čitanja, a to je glatko i izražajno čitanje, provode se različite vježbe koje naglašavaju interpretaciju i razumijevanje pročitanoga. Pisanje je najzahtjevnija jezična djelatnost koja spaja tri prethodno opisane jezične djelatnosti u jednu, a svrha pisanja je pismeno izraziti svoje osjećaje i misli u cjelinu koja je istovremeno i pravopisno i gramatički točna. Dokumenti Nastavni plan i program i Nacionalni kurikulum za Hrvatski jezik ne uključuju mnogo aktivnosti i ishoda za razvoj slušanja u nižim razredima osnovne škole. Pretpostavlja se da učenici razvijaju aktivno slušanje od rođenja i zbog toga nije dovoljno zastupljeno u odgojno-obrazovnim ustanovama. U svrhu pisanja ovog rada istražili smo sposobnost aktivnog slušanja u nastavi Hrvatskog jezika, utječu li škola i spol na sposobnost aktivnog slušanja te kakve ocjene i stav prema Hrvatskom jeziku učenici imaju. Rezultati su pokazali kako učenici aktivno slušaju na nastavi Hrvatskog jezika, da postoji statistički značajna razlika u slušanju s obzirom na spol te da većina učenika voli i ima vrlo dobre ili odlične ocjene iz Hrvatskog jezika. |
Abstract (english) | Language is a structured system of signs and due to that, it is a social creation as well. Also, it is one of the forms of expression, so the communication must be carried out at the certain time and place. It is necessary to perceive and understand the main difference between the language, speech, and opinion to make communication efficient. Speech is a practical realization of the language, more precisely, the language in use, while opinion is an intellectual ability. We reach the results of the opinion with the help of analysis, generalization, and synthesis. There are four language activities that a person develops, listening, speaking, reading and writing. Listening is the first language activity that the person develops and if he or she does not have problems with hearing, the person can receive and register the messages which are transferred to the emotional level. Speaking precedes reading and requires at least two speakers, one is a speaker, the other one is a listener and vice versa. Reading requires a voice recognition, that is, voice sensibility. A lot of different kinds of exercise which emphasise the interpretation and understanding of something which was read, must be done, if we want to achieve the main aim of the reading, that is smooth and expressive reading. Writing is the most demanding language activity that combines all the previous three language activities into one, where the main aim of it is to, in a grammatically correct way, express your feelings and thoughts in one whole unity. A Document, such as the National curriculum for Croatian language, does not include a huge amount of activities and the outcomes for the development of listening, especially in the lower grades of primary school. It is assumed that the learners develop active listening since birth. Due to that, it is not represented well enough in the educational institutions. For the purpose of writing this paper, we examined the active listening in the lessons of teaching Croatian language, do the school and gender have an effect on the active listening ability and what are the children’s grades and attitude towards learning Croatian. The results showed that learners still listen actively in the lessons, that there is a statistically significant difference in the listening, considering the gender, and that most of the learners love the subject Croatian language, plus, they have very good or even excellent marks in that subject. |