| Abstract | Dječji vrtić je ustanova za odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi. Dječji vrtić, kao odgojno obrazovna zajednica, sastoji se od odgajatelja, refleksivnih praktičara, ravnatelja, pedagoga. To je zajednica u kojoj je vrlo važna suradnja između roditelja i stručnih djelatnika (odgajatelja, ravnatelja, stručnih suradnika).
Jedna od dimenzija konteksta dječjeg vrtića je prostorno i materijalno okruženje ustanove. Kvalitetnim prostorno materijalno okruženje je jedan od preduvjeta uspješnog razvoja djeteta. Prostorno materijalno okruženje treba biti organizirano na način da podržava i unapređuje promicanje suradnje, slobode, odgovornosti, samopouzdanja, samostalnosti i suradničkog učenja djece. Organizacijom prostora, po centrima aktivnosti unutar sobe dnevnog boravka, omogućuje se djeci odvijanje njihovih aktivnosti u manjim grupama, potiče ih na učenje kroz igru i rad s materijalima, te ono najbitnije, omogućuje im istodobno odvijanje različitih aktivnosti te slobodan odabir ponuđenih sadržaja. Djeca su prirodni istraživači u aktivnoj potrazi za informacijama u svom okruženju. Igrom u obogaćenim centrima razvijaju vještine poput promatranja, uspoređivanja, opisivanja, propitivanja, komuniciranja.
Raspored i opremljenost prostora implicitno nam govore o normama, stavovima, uvjerenjima i očekivanjima zaposlenih; govore o pedagoškoj kulturi ustanove. U Reggio pedagogijskoj koncepciji prostor se naziva drugim odgojiteljem
Na samom početku u povijesti prve odgojne ustanove za djecu predškolske dobi bila su: dječja zabavišta, zatim sljedeće ustanove: pjestovališta, čuvališta, zabavišta i kombinirani zavod. |
