Inkluzivnost ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz perspektive roditelja

završni rad

• Naslov (engleski): Inclusiveness Of Preschool Eduaciton Institutions From A Parents Point Of View
• Autor: Ana Dejanović
• Mentor: Jasna Kudek Mirošević (mentor)
• Član povjerenstva: Zlatko Bukvić (predsjednik povjerenstva)
• Član povjerenstva: Goran Lapat (član povjerenstva)
• Član povjerenstva: Tea Pahić (član povjerenstva)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Učiteljski fakultet; (Katedra za pedagogiju i didaktiku); Zagreb
• Datum i država obrane: 2020-09-24, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pedagogija; Posebne pedagogije
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: DRUŠTVENE ZNANOSTI; Pedagogija; Pedagogija ranog i predškolskog odgoja

Sažetak

Ovaj rad započinje poviješću predškolskog odgoja, prikazom postepenog nastanka institucija te kakav je bio odnos prema djeci u njima pa sve do prikaza pojedinih promjena koje su se desile do danas. Naglašava važnost i potrebu suradnje s roditeljima, kvalitetne odnose roditelja s ustanovom i njihovu uključenost u život i aktivnost djeteta u vrtiću. Prikazan je indeks inkluzivnosti koji se temelji na trima dimenzijama, a to su stvaranje inkluzivne kulture, kreiranje inkluzivne politike te promicanje inkluzivne prakse. Promicanje i borba za ravnopravnost, uvažavanje i učenje različitostima vode ka kvalitetnim odnosima i pozitivnom okruženju. Osobe s invaliditetom prije se smatralo nekorisnima te da štete društvu. S vremenom su počeli i oni dobivati svoja prava kao i pravo na obrazovanje raznim međunarodnim dokumentima poput povelja i konvencija te zakona. Marginalizirane su grupe sve do druge polovice 20. stoljeća bile ignorirane i potlačene te su bili prisutni model milosrđa, model deficita i medicinski model. Da bi se stvorila inkluzivna kultura potrebne su velike i postepene promjene koje kreću od samog i svakog člana zajednice. Uz Hrvatsku, većina suvremenih država jasno se opredijelila za razvoj inkluzivnog društva i uočavaju se pozitivni pomaci, ali je još daleko od inkluzivnosti u punom smislu. Ovim se istraživanjem želi prikazati, iz perspektive roditelja djeteta s teškoćama i roditelja djeteta bez teškoća u razvoju, kako ustanove funkcioniraju i koje su prepreke na putu do želje za promjenom. Pokazano je koliko su roditelji uključeni u rad ustanove, jesu li sva djeca ravnopravna i uključena u redovite skupine, zadovoljstvo vrtićem i zaposlenicima, količina kontakta s njima te ide li se ka tome da dječji vrtić postane zajednica koja uči.

Sažetak (engleski)

This work begins with history of preschool education, a review of gradual development of insitutions and what kind of the attitude educators had with children there. Afterwards, it shows the changes that have happened in preschool institutions from history until today. It also emphasizes the importance and the need for cooperation with parents and importance of good relatons between parents and employees of the institution and their involvement in the life and activity of the child in kindergarten. Further more, this work represents index for inclusion which is based on three dimensions. Thesethree dimensions include creation of inclusive culture, creation of inclusive policy and promotion of inclusive practice. Promotion and struggle for equality, respect and learning about dissimilarities are aspects which lead to quality relationships and positive surrounding. People with disabilities were previously considered useless and harmful to society. Over time, they began to obtain their rights as well as the right to education through various international documents such as charters and conventions and laws. Marginalized groups were ignored and oppressed until the second half of the 20th century, and a charity model, a deficit model, and a medical model were present. In order to create inclusive culture there is a need for major and gradual changes which have to be made by every member of the society. Besides Croatia, most of modern countires decided to develop inclusive society. Because of that, positive shifts can be seen, but still a lot must be done to accomplish inclusiveness completely. What this research wants to show, mainly from the perspective of parents who have children with dissabilities, as well as those who do not have, is how institutions function and what are the obstacles on the way to the desired change. It is shown how much parents are involved in the work of the institution and whether all children are equal and included in regular groups. It also shows the satisfaction of selected kindergartens and employees. How much they are in contact with them and whether the kindergarten is becoming a community which teaches.

• Ključne riječi: inkluzija; roditelji; djeca s teškoćama; suradnja
• Ključne riječi (engleski): inclusion; parents; special needs; cooperation
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:147:597425
• Studijski program: Naziv: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/ prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) odgojitelj/odgojiteljica djece rane i preškolske dobi (univ. bacc. praesc. educ.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2021-03-15 11:34:46