| Sažetak | Učenje jezika započinje rođenjem djeteta i usvaja se spontano. Dijete koristi jezik kao sredstvo komunikacije. Za usvajanje i učenje jezika potrebno je razvijanje jezičnih djelatnosti- slušanja, govorenja, čitanja i pisanja. Ljudi diljem svijeta slično usvajaju materinski jezik bez obzira na to kakvi su njihovi jezici. Učenje jezika znači ovladavanje apstraktnim sustavom znakova, a hrvatski je jezik po svojoj lingvističkoj prirodi vrlo složen za ovladavanje. Kada je riječ o učenju hrvatskoga jezika, hrvatska djeca moraju usvojiti mnogo više gramatičkih podataka nego djeca, primjerice, engleskoga govornog područja. Učenje jezika treba pratiti djetetov kognitivni razvoj. Naime, učenje i poučavanje jezika ne smije se temeljiti na teoriji i reproduciranju pravila bez stvarne upotrebe jer u suprotnom, dijete će neuspješno komunicirati, imati oskudan rječnik i strah od govora. Kako hrvatski jezik ni danas nema jedinstvenoga pravopisa te za određena jezična pitanja nude različita rješenja, dolazi do nesporazuma i nerazumijevanja. Temeljni je cilj nastave hrvatskoga jezika osposobiti učenike za jezičnu komunikaciju, a kako jezična komunikacija nije moguća bez pravilne upotrebe jezika, pravopis je od izuzetne važnosti u nastavi hrvatskog jezika i svakog predmeta općenito. Stoga bi usvajanje materinskog jezika, a samim time i pravopisa, u ranoj dobi trebalo biti koncipirano na spontan način, učenjem kroz igru te utemeljeno na konkretnim situacijama. Igra je djeci urođena aktivnost, u igri dijete mašta i izlazi iz okvira realnog svijeta te je gleda kao zabavu i užitak. Ona ima veliki značaj na djetetov kognitivni, socijalni, tjelesni i emotivni razvoj te kao takva pospješuje učenje svakog jezičnog sadržaja pa tako i pravopisa.
Ovaj rad sadrži i istraživanje provedeno u obliku online upitnika čime je istraženo koristi li se jezična igra u nastavi i koliko često te kakvi su stavovi učitelja o igri u nastavi. U skladu s ciljem istraživanja postavljene su hipoteze koje se odnose na stavove učitelja o igri u nastavi hrvatskoga jezika, samopercepciju učitelja o njihovoj kreativnosti, utjecaj spola i škole te radnog staža i osobnog zadovoljstva poslom na razlike u stavovima učitelja. Dobiveni rezultati pokazuju statistički značajne razlike u nekim stavovima učitelja s obzirom na županiju u kojoj rade te s obzirom na godine radnoga staža i vlastito zadovoljstvo poslom. |
| Sažetak (engleski) | Language learning begins with the birth of a child and is acquired spontaneously. The child uses language as a systematic means of communication. Language acquisition and language learning presuppose the development of language skills- listening, speaking, reading and writing. People around the world adopt their mother tongue similarly no matter what their languages are. Learning a language means mastering an abstract system of signs, and the Croatian language, by its linguistic nature, is very complex to master. When it comes to learning the Croatian language, Croatian children have to acquire much more grammatical data than the children, for example, of the English-speaking countries. Language learning should be accompanied by the child's cognitive development. Namely, language learning and teaching must not be based on theory and reproduction of rules without actual use or otherwise, the child will fail to communicate, have poor vocabulary and experience speech anxiety. As the Croatian language still does not have a unique dictionary (it offers different solutions to certain language problems), there are a lot of misunderstandings. The basic aim of the Croatian language teaching is to train students for communication. Since (language) communication is not possible to achieve without the proper use of language, orthography is extremely important in teaching the Croatian language and every subject in general. Therefore, the acquisition of the mother tongue, and thus the orthography, at an early age should be conceived in a spontaneous way (by learning through games and based on concrete situations). A game is an innate activity for children. In the game the child imagines, goes beyond the real world and sees it as fun and pleasure. It has a great importance in the child's cognitive, social, physical and emotional development. As such, games promote the learning of every language content, including orthography.
This paper (also) contains research conducted in the form of an online questionnaire whose aim is to investigate whether language play is used in teaching, how often, and what the attitudes of teachers about play in teaching practice are. In accordance with the aim of the research, the hypotheses were formed regarding teachers' attitudes about play in the Croatian language teaching, teachers' self-perception of their creativity, the influence of gender, school, work experience and personal job satisfaction on differences in teacher’s attitudes. The obtained results
show statistically significant differences in the attitudes of teachers with regard to the county in which they work and with regard to years of work experience and their job satisfaction. |
