| Sažetak | Cijepljenje je unošenje antigena u organizam sa svrhom stvaranja protutijela. To je najveći
medicinski uspjeh 20. stoljeća i njime je spašeno više života nego bilo kojom drugom
medicinskom intervencijom u povijesti. Osim individualne zaštite koju postižemo
cijepljenjem, optimalnim programom cijepljenja i njegovom provedbom postižemo
kolektivnu imunost (za bolesti koje se prenose s čovjeka na čovjeka, ukoliko se postigne
dovoljan obuhvat populacije cijepljenjem, prijenos bolesti biti će prekinut – imuni pojedinci
će zaštiti neimune) te na taj način može doći i do eliminacije bolesti. Kao i svi lijekovi i
medicinski pripravci, tako i cjepiva mogu izazvati nuspojave. One se prate i bilježe u
Registar nuspojava cijepljenja. Temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti
(NN 79/07) u Republici Hrvatskoj cijepljenje je obvezno protiv: difterije, tetanusa, hripavca,
dječje paralize, ospica, zaušnjaka, rubeole, tuberkuloze, hepatitisa B, bolesti izazvanih s
bakterijom Haemophilus influenzae tipa B i pneumokokne bolesti, a propisano je
Programom obveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj. Dio bolesti protiv kojih se cijepi
su same po sebi opasne i teške bolesti (difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza,
tuberkuloza, bolesti uzrokovane bakterijom Haemphilus influenzae tipa B, hepatitis B), dok
su druge uglavnom lakše bolesti (ospice, zaušnjaci, rubeola) no i te bolesti mogu imati vrlo
teške i po život opasne komplikacije. Imunost postignuta cijepljenjem različitim cjepivima
je različitog trajanja. Stoga se neka cjepiva daju u više odvojenih doza kroz određena
vremenska razdoblja. Ako se bolest i smatra iskorijenjenom u određenoj zemlji, važno je
održavati visoki stupanj procijepljenosti pučanstva jer uvijek postoji mogućnost unosa
uzročnika bolesti iz zemalja u kojoj je bolest endemična (stalno prisutna u nekom području).
Cijepljenjem štitimo i one koji ne mogu biti cijepljeni iz zdravstvenih razloga (npr.
Alergijske reakcije), a njihova jedina nada je da su ljudi oko njih cijepljeni i na taj način i
njih štite. Uspješna provedba Programa cijepljenja ovisi o suradnji svakog pojedinca, kako
bi osigurali što bolji uvjete za sve. |
| Sažetak (engleski) | Vaccination is the introduction of an antigen into the body with the purpose of producing
antibodies. It is the greatest medical success of the 20th century and has saved more live
than any other medical intervention in history. In addition to the individual protection we
recieve through vaccination, with the optimal vaccination program and its implementation
collective immunity is achieved (for diseases transmitted from human to human, if sufficient
coverage of the population by vaccination is achieved, the transmission of the disease will
be interrupted – immune individuals will protect non-immune individuals) which can lead
to eliminating the disease. Like all medicine and medical supplements, vaccines can cause
side effects. The are monitored and recorded in the Vaccine Adverse Drugs Registery.
Pursuant to the Act on the Protection of the Population from Infectious Diseases (Official
Gazette 79/07), vaccination in the Republic of croatia is obligatory against: diphtheria,
tetanus, wheezing, polio, measles, mumps, rubella, tuberculosis, hepatitis B, diseases caused
by Haemphilus influenzae type B and pneumococcal disesase, and are prescribed by the
Compulsory Vaccination Program in the Republic of Croatia. Some of the diseases which
we are vaccinated against are dangerous and serious illnesses themselves (diphtheria,
tetanus, wheezing, polio, tuberculosis, diseases caused by Haemphilus influenzae type B,
hepatitis B), while others are mostly minor diseases (measles, mimps, rubella), but these
diseases can also have very serious and life-threatening complications. The immunity
achieved by vaccination with different vaccines is of different duration. Therefore, some
vaccines are given in multiple separate doses over a period of time. If the disease is
considered to be eradicated in a particular country, it is important to maintain a high degree
of population outbreaks, as there is always the possibility of introducing pathogens from
countries where the disease is endemic (constantly present in an area). Vaccinations also
protect those who can not be vaccinated for healt reasons (e.g. allergic reactions), and their
only hope is that the people around them are vaccinated and thus protect them. Successful
implementation of the Vaccination Program depends on the cooperation of each individual
to ensure the best possible conditions for all. |
