| Sažetak | Usmena predaja zaslužna je za postojanje nekih od najpoznatijih priča iz svjetske književnosti. Ona već tisućama godina kola žilama naroda koji ju prenosi s generacije na generaciju. Na području današnje Republike Hrvatske postoje mnoge pripovijesti o bićima nadnaravnih moći koja su usko vezana uz žitelje određenog podneblja. Jozo Vrkić, hrvatski književnik, pripovjedač i rodoljub, sakupio je brojne priče iz usmene književnosti i pretočio ih u zbirku hrvatskih bajki i predaja koju je objavio 1991.godine pod nazivom „Vražja družba“. Nekoliko godina kasnije, Vrkić je tu istu zbirku preoblikovao, dopunio i nadogradio te ju 1995. godine nazvao „Hrvatske predaje“. Osim spomenutih zbiraka, Jozo Vrkić najviše je pisao prozna djela te putopise, drame, eseje, bajke, basne, radiodrame, radiokomedije, književne kritike i drugo. U ranije spomenutim zbirkama se nalazi i „Rječnik nadnaravnih bića“ koji pobliže opisuje svako od 130 stvorenja koja se pojavljuju u pričama. Mnoge predaje govore o vilama – bićima nevjerojatne ljepote obdarene čarobnim sposobnostima. U radu je opisan izgled vila, njihovo ponašanje, ljubavni život, moći i vještine koje posjeduju, mjesta gdje obitavaju, briga za potomstvo, odnos prema ljudima, način života, a dane su i analize njihovog psihičkog stanja te je odgovoreno na pitanje kako se postaje vilom. Većina nabrojanih značajki se potkrepljuje primjerima i citatima iz „Vražje družbe“ i „Hrvatskih predaja“ no može se pronaći i pokoja usporedba s drugim književnim djelima. Osam primjera usmenih predaja koje se ovim radom analiziraju i interpretiraju su: Vila posvađuša, Mali posisao vilu, O vilama sve najbolje, Vilinje djetešce, Dvije vile na uzglavlju, Vila u snu, Nestalo nestao netragom i Kamena ovčica. Zaključkom se čitateljima daje do znanja koliko su usmene predaje o vilama utjecale na život, shvaćanje i razmišljanje ljudi od davnina pa do današnjice. |
| Sažetak (engleski) | Oral tradition is responsible for the existence of some of the most famous stories in world literature. It has been circulating for thousands of years and passed on from generation to generation. In the Republic of Croatia, there are many stories about supernatural beings who are closely related to the inhabitants of a particular area. Jozo Vrkić, a Croatian writer, narrator, and patriot, collected numerous stories from oral literature and translated them into a collection of Croatian fairytales and legends, which he published in 1991 under the title "Devil's society". A few years later, Vrkić redesigned, supplemented, and upgraded the same collection, and in 1995 he named it "Croatian traditions". In addition to the mentioned collections, Jozo Vrkić mostly wrote prose works and travelogues, plays, essays, fairytales, fables, radio dramas, radio comedies, literary criticism, and more. The aforementioned collections also include a "Dictionary of Supernatural Beings" that describes in more detail each of the 130 creatures that appear in the stories. Many legends speak of fairies - beings of incredible beauty endowed with magical abilities. The paper describes the appearance of fairies, their behavior, love life, powers and skills they possess, places where they live, care for offspring, attitude towards people, way of life, and analyzes of their mental state and answers the question of how to become a fairy. Most of the listed features are supported by examples and quotations from the "Devil's society" and "Croatian Traditions", but a few comparisons can be found with other literary works. This paper analyzes and interprets eight oral traditions from the aforementioned collections, namely: "Vila posvađuša", "Mali posisao vilu", "O vilama sve najbolje", "Vilinje djetešce", "Dvije vile na uzglavlju", "Vila u snu", "Nestalo nestao netragom" and "Kamena ovčica". The conclusion lets readers know how much fairies have influenced people's lives, understandings, and thinking from ancient times to the present day. |
