Naslov (Ne)inkluzivna komunikacija u institucionalnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju Naslov (engleski) (Non)inclusive communication in early childhood education and care institutions Autor Tea Vlahović Mentor Dejana Bouillet (mentor)Član povjerenstva Adrijana Višnjić-Jevtić (predsjednik povjerenstva)Član povjerenstva Zlatko Bukvić (član povjerenstva)Član povjerenstva Dejana Bouillet (član povjerenstva)Ustanova koja je dodijelila Sveučilište u Zagrebu Datum i država obrane 2021-07-09, Hrvatska Znanstveno / umjetničko DRUŠTVENE ZNANOSTI Znanstveno / umjetničko DRUŠTVENE ZNANOSTI Sažetak Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva proces kojim se osigurava da svako, bez obzira na iskustva i životne okolnosti, može ostvariti svoje potencijale u životu radi smanjivanja obrazovnih nejednakosti i jačanja socijalne kohezije. Drugim riječima, inkluzivni proces predstavlja uključivanje sve djece u odgojno-obrazovni kontekst te odgovaranje na njihove individualne potrebe na primjeren način.
Preduvjet stvaranja kvalitetnog odnosa jest kvalitetna komunikacija, a ona se razvija od najranijih godina života. U svrhu ostvarenja kvalitetnih odnosa u inkluzivnom odgojno-obrazovnom kontekstu potrebno je posjedovanje komunikacijskih kompetencija. Posjedovanje određenih komunikacijskih vještina smanjuje mogućnost pogrešne interpretacije, što u krajnjem slučaju može spriječiti konflikt. Međutim, kako bi se smanjila pogrešna interpretacija, potrebno je i poznavanje sastavnica komunikacije. Komunikacija se dijeli na verbalnu i neverbalnu komunikaciju, pri čemu se verbalna odnosi na govor, tj. sadržaj poruke, a neverbalna komunikacija podrazumijeva ponašanje, glas, pokrete tijela i slično. Usklađivanje verbalne i neverbalne komunikacije od velikog je značaja u stvaranju kvalitetnih međuljudskih odnosa.
U institucionalnom odgojno-obrazovnom procesu značajan uspjeh u ostvarenju kvalitetnih međusobnih odnosa postiže se korištenjem modela uspješne komunikacije Thomasa Gordona (Bouillet, 2019). Taj model predstavlja uporabu tehnika prihvaćajuće komunikacije: aktivno slušanje, „ja-poruke“ i povratnu informaciju. Osim toga, uloga odgojitelja podrazumijeva i izbjegavanje onih tehnika koje ugrožavaju odnose.
Cilj ovog rada bio je ispitati spremnost budućih odgojitelja na primjenu opisanog modela u svom profesionalnom radu. Rezultati u pokazali kako studentice zadnje godine preddiplomskog odgojiteljskog studija posjeduju teorijska znanja, međutim nemaju dovoljno pozitivnih iskustava sa stručno-pedagoške prakse koji bi upućivali na ostvarenje inkluzije niti su uvježbavale korištenje komunikacijskih vještina tijekom inicijalnog obrazovanja.
Zbog toga, naglasak se stavlja na poticanje promjena u inicijalnom obrazovanju, kao i na cjeloživotno stručno usavršavanje.
Sažetak (engleski) Inclusive education is a process to ensure that everyone, regardless of experiences and life circumstances, can achieve their potential in life in order to reduce educational inequalities and strengthen social cohesion. In other words, the inclusive education process represents the inclusion of all children in the educational context and it means responding to their individual needs in an appropriate way.
In order to create relationship that represents quality it is important to use adequate communication which develops from the earliest years of life. For the purpose of achieving quality relationships in an inclusive educational context, it is necessary to have communication competences. Having certain communication skills reduces the possibility of misinterpretation, which can prevent conflict. However, in order to reduce misinterpretation, it is required to have the knowledge of communication components. Communication is divided into verbal and nonverbal communication, whereas verbal refers to speech, i.e. the content of the message, and nonverbal communication implies behavior, voice, body movements and so on. The coordination of verbal and nonverbal communication is of great importance in the creation of quality interpersonal relationships.
In the institutional educational process, significant success in achieving quality relationships between them is achieved by using Thomas Gordon's model of effective communication (Bouillet, 2019). This model represents the use of techniques of supportive communication: active listening, "I-messages" and feedback. In addition, the role of educators also implies avoiding those techniques that threaten relationships.
The aim of this paper was to examine the readiness of future educators to apply the described model in their professional work. The results showed that the students of the last year of undergraduate educational studies possess theoretical knowledge, but they do not have enough positive experiences from professional-pedagogical practice that would indicate the realization of inclusion and also, they do not have enough practice in using communication skills during initial education.
Therefore, it is important to make some changes in initial education, as well as promoting the importance of lifelong professional development.
Ključne riječi
inkluzivno obrazovanje
komunikacija
komunikacijske kompetencije
uloga odgojitelja
rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Ključne riječi (engleski)
inclusion
communication
early years education
educators
institutional education
Jezik hrvatski URN:NBN urn:nbn:hr:147:406104 Studijski program Naziv: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje Vrsta resursa Tekst Način izrade datoteke Izvorno digitalna Prava pristupa Otvoreni pristup Uvjeti korištenja Datum i vrijeme pohrane 2022-07-14 11:06:35
