| Sažetak | Ovaj rad sastoji se od više dijelova, a bavi se proučavanjem jezične svjesnosti i njezina utjecaja na holistički razvoj djeteta. U prvom dijelu opisan je govorno-jezični razvoj koji započinje prije samog rođenja djeteta, onda kad dijete osluškuje zvukove u majčinoj utrobi, a najveći razvitak doseže u prve tri godine djetetova života. Smatra se kako su upravo „prve tri“ najvažnije za razvoj govora. Govorom opisujemo sve ono što vidimo oko sebe, iskazujemo naše potrebe i želje, mišljenje i stavove te nam je zdrav razvoj bitan za svakodnevno funkcioniranje. Važnost poticanja govorno-jezičnog razvoja sve je veća jer su teškoće u tom području sve češće, a one otežavaju svakodnevno funkcioniranje. U poticanju dječjega jezičnoga razvoja veliku važnost ima i jezično osvješćivanje djece za jezik kao zaseban fenomen kojim se ljudi koriste u komunikaciji.
Cilj rada bio je istražiti jesu li djeca svjesna jezika kao takvog; jesu li, i u kojoj mjeri, svjesna različitosti svoga dijalekta hrvatskoga jezika (viške cakavice, lokacija otok Vis) u odnosu na hrvatski jezik koji čuju u medijima i u vrtiću; te jesu li svjesna drugih (stranih jezika). Prije prikaza istraživanja i rezultata do kojih se došlo, u radu je opisan pojam jezične svjesnosti i njegov povijesni razvoj. Jezična svjesnost pojedinca njegova je svijest o jeziku kao zasebnom fenomenu te svijest o ustrojstvu i uporabi jezika (prema Vignjević, Bašić, Korenika i Lakić, 2020). Zadatak je odgojitelja i učitelja da izlažu djecu jezicima, a ne da ih izravno podučavaju, te da rade na što većem obraćanju pozornosti na jezika, bilo to kroz razgovor, čitanje priča, slušanje... Sve je više u ustanovama za rani i predškolski odgoj i one djece koja se koriste hrvatskim jezikom (jezikom odgoja i obrazovanja) kao stranim jezikom, odnosno kojima hrvatski nije materinski ili prvi jezik. Prilika je to za svu djecu da osvješćuju jezik i jezične različitosti, da uvažavaju različitosti, da obogaćuju svoje jezično znanje i znanje o svijetu te da upoznaju drugačije kulture i jezike. Zato je u radu donesen i opis dvojezičnog razvoja djece. Dvojezičnost se smatra kompleksnom pojavom koja postaje sve značajnija u današnje vrijeme kada, u europskom društvu, više gotovo i nema jednojezičnih govornika.
Aktivnostima koje su u dječjem vrtiću u Visu provedene za potrebe pisanja ovoga rada htjelo se potaknuti djecu, ali i odgojitelje, na razvijanje jezične svjesnosti na način da se djecu izlaže drugim dijalektima i jezicima. Tako su djeca upoznata s kajkavskim narječjem, viškom cakavicom te engleskim jezikom.
Jezična svjesnost djece provjeravala se u razgovoru s njima, postavljanjem pitanja o jeziku kojim se koriste, o drugim jezicima, o razlici između njihova govora i govora na televiziji ili pak jezika u slikovnicama. Analiza dječjih odgovora pokazala je kako gotovo sva ispitana djeca znaju imenovati jezik kojim govore, ali da ne prepoznaju kajkavsko narječje kao dio hrvatskog jezika već ga smatraju i prema njemu se odnose kao prema stranom jeziku, te da ne prepoznaju svoj govor kao poseban dijalekt hrvatskoga jezika. Uz to, pokazalo se kako sve manji broj djece rabi otočki viški dijalekt (višku cakavicu) i sve manji broj djece razumije riječi viškog rječnika. |
| Sažetak (engleski) | This paper consists of several parts, and deals with the study of language awareness and its influence on the holistic development of a child. In the first part, speech and language development is described, which begins before the birth of the child, when the child listens to the sounds in the mother's womb, and the greatest development is reached in the first three years of the child's life. It is considered that the "first three" are the most important for the development of speech. We use speech to describe everything we see around us, express our needs and desires, opinions and attitudes, and normal development is essential for our daily functioning. The importance of encouraging speech and language development is increasing because children with special needs in this area are more and more common, and they make everyday functioning difficult. The aim of the work was to investigate whether children (of different ages) are aware of the existence of language as such and to what extent they distinguish the dialects of the Croatian language, the dialect of the local area (Viška cokavica, location on the island of Vis) and foreign languages. Before we touched on the research and the results we obtained, we described the concept of language awareness and showed how it was created throughout history. An individual's linguistic awareness is his awareness of language as a separate phenomenon and awareness of the organization and use of language (Vignjević, Bašić, Korenika i Lakić, 2020). The term originated in the United Kingdom in the second half of the 20th century, while in Croatia, it appeared a little later. However, in the last ten years, it has been used and researched more and more often, and the reason for this is the increasing internationalization of the country in which we live. The task of educators and preschool teachers is to expose children to languages, not to teach them directly, and to work on the maximum use of language, be it through conversation, reading stories, listening... Nowadays, in every preschool class, we have at least one child who speaks a foreign language , whether it was taught by teachers, guardians, parents or educators. In order for children to respect differences, they must be linguistically aware and know different cultures and languages. This is precisely why we theoretically described bilingual development in children. Bilingualism is considered a complex phenomenon that is becoming more and more important nowadays when there are almost no monolingual speakers. With the activities we carried out for the purposes of writing the thesis, we wanted to encourage children, as well as educators, to develop language awareness by exposing them to different dialects and languages. We have chosen the Kajkavian dialect, the Viška Cokavica and the English language, and the described activities can be found in the corresponding chapters. Analysis of the children's responses showed that almost all of them know how to name the language they speak, but that they do not recognize the Kajkavian dialect as part of the Croatian language, but consider it and treat it as a foreign language. In addition, the number of children who are aware of the existence of the island dialect, the so-called Viške cokavice (part of the Čakavian dialect), and the number of children who even understand the words of the vocabulary from island of Vis, is decreasing. Children's awareness of linguistic diversity can be much higher and work should be done on it. |
