| Sažetak | Djeca se ne rode sa usvojenim predrasudama, stereotipima, diskriminacijom itd., ona
nauče gledajući svoje modele ponašanja. Socijalna isključenost može se definirati kao način na
koji se pojedine osobe i/ili djeca izostavljaju iz zajednice zbog fizičkog izgleda, religije,
ponašanja i sl. Tako se i rizici isključivanja djeteta iz neke zajednice, temelje na nejednakosti,
tj. različitosti. Naime, ta nejednakost očitava se na temelju rase, vjere, bolesti, prosocijalnim
ponašanjem, teškoćama u razvoju, različitim dijagnozama, financijskoj (ne)stabilnosti,
seksualnoj orijentaciji obitelji, jednoroditeljske obitelji itd. Bitno je razlikovati socijalnu
isključenost od vršnjačkoga nasilja. Vršnjačko nasilje definira se kao nasilje koje je povezano
uz moć i dominaciju, a za cilj ima stvoriti drugome osjećaj nemoći i nanijeti mu fizičku i/ili
emocionalnu bol. Dok socijalna isključenost kada se gleda iz stajališta djeteta može biti dio
vršnjačkog nasilja. Međutim, ako se gleda iz stajališta djece koja isključuju onda ono može biti
povezano uz odabir partnera za igru, odabiranje neke djece više od druge te ne mora biti
prisutna namjera za nanošenjem boli. Najbitnije je, kada se govori o socijalnoj isključenosti,
ohrabrivati djecu, ne govoriti o nikome loše pa tako ni o djeci koju isključuju, potrebno ih je
samo poticati na empatiju, samosvjesnost i samoprocjenu. Kao što je djeci bitna podrška i
potpora, tako je i roditeljima. Roditeljima je najpotrebnija podrška koju daju odgajatelji, tj.
stručnjaci. Oni gledaju na roditelje kao partnere s kojima surađuju, nude im neke nove ideje u
odgoju, pružaju im povratnu informaciju, osnažuju ih, podržavaju, savjetuju, potiču razvoj
njihovih roditeljskih kompetencija, jačaju i osnažuju njihove jače strane kako bi svi zajedno
mogli prevenirati socijalnu isključenost djece. |
| Sažetak (engleski) | Children are not born with accepted forms of prejudice, stereotype, discrimination etc.,
they learn those things by observing the models of behaviour. Social exclusion can be defined
as a method of excluding certain individuals and / or children from the community, based on
their physical appearance, religion, behaviour and so on. Therefore, the risks of excluding a
child from a community is based on inequality i.e. differences. The inequality is based on race,
religion, illness, pro-social behaviour, developmental difficulties, various diagnoses, financial
(in)stability, sexual orientation, single-sex families, etc. It is important to differentiate between
social exclusion and bullying. Bullying is defined as violence connected to power and
domination, and the goal of it is to create a sense of powerlessness and cause physical and / or
emotional pain. Social exclusion, when observed from a child’s perspective, can also be part
of bullying. However, if observed form the excluded child’s perspective, it can also be
connected to the choice of a play-buddy, choosing some kids more than others and the purpose
does not necessarily need to be the wish to cause pain. The most important thing, when talking
about social exclusion, is to empower children, not to say mean things about people, including
the excluded children, foster empathy, self-awareness and self-assessment. Parents need
support as much as children do. The most important source of support for parents comes from
teachers, i.e. experts. Parents are viewed as partners, they are offered new ideas for raising their
children, they are given feedback, and are empowered, supported, consulted, encouraged to
develop their parenting competences, strengthen their strong sides in order to prevent social
exclusion of children. |
