| Sažetak | U ovom diplomskom radu će biti govora o realizmu u hrvatskoj književnosti. Najprije će se razmotriti pojava realizma na svjetskoj razini, a zatim i u Hrvatskoj. August Šenoa je ključan za prijelaz iz epohe romantizma u epohu realizam. Najbitnije stavke koje opisuju realizam su: pisanje bez uljepšavanja, prikazivanje stvarnosti kakva je; jezik djela je približen govornom jeziku, puno detalja u opisima i to najčešće ambijenta, predmet analize je čovjek suočen sa surovom stvarnošću. Realizam je suprotnost romantizmu gdje je naglasak na osjećajima i bajkovitim, nestvarnim opisima i događajima. U radu je prikazan život najvažnijih predstavnika hrvatskog realizma: Vjenceslava Novaka, Josipa Kozaraca, Ante Kovačića, Eugena Kumičića i Ksavera Šandora Gjalskog. Osim života, analizirana su njihova najpoznatija djela: roman Posljednji Stipančići, pripovijetka Tena, roman U registraturi, roman Začuđeni svatovi i pripovijetka Roman portreta (1616) iz zbirke Pod starim krovovima. Rad se usredotočuje na prikaz fabule kroz perspektivu najaktivnijih i najdinamičnijih likova, cilj rada je analiza odabranih ženskih likova (Lucija S., Tena P., Laura G., Elvira S., Marjeta B.) koje uvelike mijenjaju radnju i utječu na živote drugih likova. Također će se razmatrati kojem tipu ženskih likova u realizmu, prema Nemecu, pripada pojedini ženski lik. Prevlada tip femme fatale dok su ostali tipovi: kućni anđeo, femme fragile i buntovnica. Žene prikazane kao femme fatale u ovim djelima ne odgovaraju uobičajenim društvenim očekivanjima za žene toga doba, jer su se nastojale suprotstaviti ustaljenim stavovima i pravilima. Suprotstavljanje je karakteristično i za buntovnice. Usporedno s njima, ostali tipovi žena su se ponašali u skladu s naredbama i pravilima ponajviše očeva, čiji je autoritet bio ogroman. Analiza pokazuje da između književnog tipa kojem pripada ženski lik i njegovog završetka u priči ne postoji jasna poveznica. Bez obzira na to pripada li lik tipu femme fatale, femme fragile, buntovnice ili kućnog anđela, završeci pri a variraju i ne prate striktno određen tip ženskog lika. Neki ženski likovi završavaju sretno, a u drugima tragično, neovisno o književnom tipu kojem pripadaju. Poveznica spomenutih romana je ta da je pokreta svih zapleta i obrata ljubav, većinom zabranjena ili nesuđena. |
| Sažetak (engleski) | This thesis will discuss realism in Croatian literature. First, the emergence of realism on a global scale will be considered, followed by its development in Croatia. August Šenoa is pivotal in the transition from the Romantic era to the Realist era. The most important aspects that define realism are: writing without embellishment, depicting reality as it is; the language of the works is closer to spoken language, with detailed descriptions, often of the setting; the subject of analysis is the individual confronted with harsh reality. Realism is the opposite of Romanticism, where the focus is on emotions and fantastical, unreal descriptions and events. The thesis presents the lives of the most important representatives of Croatian realism: Vjenceslav Novak, Josip Kozarac, Ante Kovačić, Eugen Kumičić, and Ksaver Šandor Gjalski. In addition to their lives, their most famous works are analyzed: the novel Posljednji Stipan i i, the short story Tena, the novel U registraturi, the novel Začuđeni svatovi, and the short story Roman portreta (1616) from the collection Pod starim krovovima. The thesis focuses on the plot as seen through the perspective of the most active and dynamic characters, aiming to analyze selected female characters (Lucija S., Tena P., Laura G., Elvira S., Marjeta B.) who greatly influence the plot and affect the lives of other characters. It will also be considered which type of female character in realism, according to Nemec, each female character belongs to. The predominant type is the femme fatale, while other types include the domestic angel, femme fragile, and the rebel. Women depicted as femmes fatales in these works do not conform to the usual societal expectations for women of that time, as they sought to oppose established attitudes and rules. This opposition is also characteristic of the rebels. In contrast, other types of women adhered to the commands and rules, mostly of their fathers, whose authority was immense. The analysis shows that there is no clear connection between the literary type to which the female character belongs and her fate in the story. Regardless of whether the character is a femme fatale, femme fragile, rebel, or domestic angel, the story endings vary and do not strictly follow the character type. Some female characters end happily, while others meet a tragic end, irrespective of their literary archetype. A common thread among these novels is that the driving force behind all the plots and twists is love, mostly forbidden or unrequited. |
