| Sažetak | Prilagodba djeteta na boravak u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja značajna jest faza u njegovu razvoju. U ovome radu piše se kako se djeca prilagođavaju na novo okruženje u vrtiću, koji faktori utječu na taj proces te kako različiti odnosi unutar odgojno – obrazovne zajednice otežavaju ili olakšavaju prilagodbu. Prvi dio rada definira dječji vrtić kao odgojno – obrazovnu ustanovu koja djeci pruža priliku za razvoj, učenje kroz igru te socijalizaciju. U okviru dječjeg vrtića, odgojno – obrazovne ustanove djeluje više različitih aktera kao što su djeca, odgojitelji i stručni suradnici. Svaki od njih ima značajnu ulogu u oblikovanju iskustva djeteta u vrtiću. Drugi dio rada fokusira se na specifične aspekte prilagodbe djeteta na boravak u odgojno – obrazovnoj ustanovi. Razmatra se odnos dijeta i roditelja tijekom prilagodbe, odnosno, kako obiteljsko okruženje i podrška roditelja utječu na djetetovu prilagodbu te se naglašava važnost sigurnosti i povjerenja koje dijete osjeća prema roditeljima u procesu prilagodbe. U odnosu djeteta i odgojitelja piše se kako odgojitelji kroz emocionalnu podršku i prilagođeni pristup pomažu djetetu da se osjeća sigurno i prihvaćeno u novom, potpuno nepoznatom okruženju. Podnaslov odnos roditelja i odgojitelja sadrži važnost suradnje, partnerstva i otvorene komunikacije između roditelja i odgojitelja za uspješnu prilagodbu djeteta. U odnosu djeteta s drugom djecom piše se kako interakcije s vršnjacima doprinose socijalnom učenju, razvoju prijateljstava i popularnosti te rješavanju sukoba koje je važno za razvijanje djetetovih socijalnih kompetencija. Zaključno, rad naglašava kako je proces prilagodbe složen i višeslojan te individualan za svako dijete te zahtjeva aktivnu suradnju svih osoba uključenih u život djeteta. Uspješna prilagodba na odgojno – obrazovnu ustanovu temelj je za daljnji emocionalni i socijalni razvoj djeteta. |
| Sažetak (engleski) | A child's adaptation to staying in institutions of early and preschool education is a significant phase in their development. This paper discusses how children adapt to the new environment in kindergarten, the factors influencing this process, and how different relationships within the educational community either hinder or facilitate adaptation. The first part of the paper defines kindergarten as an educational institution that provides children with opportunities for development, learning through play, and socialization. In kindergarten, the educational institution, various actors such as children, educators, and professional associates play significant roles in shaping the child's experience. The second part of the paper focuses on specific aspects of a child's adaptation to staying in an educational institution. It examines the relationship between children and their parents during the adaptation process, i.e. how the family environment and parental support influence the child's adaptation, emphasizing the importance of security and trust that the child feels towards their parents during this process. Related to the child-educator relationship, it is emphasized how educators, through emotional support and personalized approach, help children feel safe and accepted in the new, entirely unfamiliar environment. The subtitle the relationship between parents and educators highlights the importance of cooperation, partnership, and open communication between parents and educators in order for the child to successfully adapt. In the child's interactions with other children, it is explained how peer interactions contribute to social learning, the development of friendships and popularity, and conflict resolution, which are crucial for the development of the child's social competence. In conclusion, the paper emphasizes that the adaptation process is complex, elaborate, and individual for each child, requiring active cooperation from all persons involved in the child's life. Successful adaptation to the educational institution lays the foundation for the child's further emotional and social development. |
