Naslov Važnost pripovijedanja u ranom i predškolskom odgoju
Naslov (engleski) The Imporance of Storytelling in Early and Preschool Education
Autor Denis Vešligaj
Mentor Marina Gabelica (mentor)
Član povjerenstva Dubravka Težak (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Marina Gabelica (član povjerenstva)
Član povjerenstva Diana Zalar (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zagrebu Učiteljski fakultet Zagreb
Datum i država obrane 2019-07-03, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana DRUŠTVENE ZNANOSTI Pedagogija Pedagogija ranog i predškolskog odgoja
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Interdisciplinarne humanističke znanosti Metodike nastavnih predmeta humanističkih znanosti
Sažetak Cilj ovoga rada bio je istražiti važnost pripovijedanja i pričanja priča djeci u razdoblju ranog i predškolskog odgoja. Priče su ponajprije potrebne djeci, ali su potrebne i odraslima. Djeci su potrebne jer im nude oslonac za razumijevanje svijeta, a odraslima priče pomažu metaforama i slikama u posebice teškim životnim trenucima. Nude im utjehu i odgovore na egzistencijalna i duhovna pitanja. Živimo u razdoblju kada su čovječanstvu dostupna različita sredstva javnog priopćavanja. Ta sredstva za najmlađe recipijente mogu biti vrlo privlačna zbog svoje dinamike vizualnih i auditivnih slika, no ipak, najvažniji su izravni govorni susreti djece s odraslima. Mnogi komunikaciju na materinskom jeziku smatraju temeljnim umijećem kojim svaki čovjek mora ovladati. O kompetenciji komunikacije ovisit će razvoj djetetove osobnosti, ovisit će razvoj sposobnosti razmišljanja, donošenja zaključaka, učenja novih pojmova i vještina i konačno, o govornoj kompetenciji ovisit će razina uspješnosti čovjeka u životu i u onim područjima u kojima on djeluje. Kroz priče i bajke dijete upoznaje temeljne ljudske vrijednosti, najbolje i najvrjednije čovjekove osobine te kako se ispravno ponašati s moralnog stajališta. One poučavaju dijete kako reagirati empatično i altruistično prema modelu ponašanja kojega im nudi njihov junak. Pričanje priča djecu potiče na spontani govor, i važno je da taj spontani govor odrasli potiču. Priče i bajke imaju ljekovito djelovanje, u smislu da povoljno utječu na određena ponašanja djece. Zadatak kojemu valja težiti jest da dovedemo dijete do samostalnog i potpunog jezičnog izražaja. To ćemo postići ako pričanje priča pretvorimo u kontinuirani projekt te ako živimo zajedno s pričama.
Sažetak (engleski) The aim of this work was to explore the question of importance of storytelling and telling stories to children of early and preschool age. Stories are important to children, but they are also important to adults. Children require them, because they provide a foundation to understanding the world, and to the adults, stories help through metaphors and images in particularly difficult times in life. They offer solace and answers to existential and spiritual questions. We live in an age when humanity has access to various means of public information. These means can be very attractive to the youngest recipients due to their dinamic visual and auditory images, however direct verbal contact of adults and kids is the most important factor. Many consider the communication in native language the most important skill which everyone needs to master. The competencies to communicate will determine the development of child's personality, development of the child's ability to think, to make conclusions, to learn new terms and new skills, and most importantly, communication competencies will determine the level of success in life and every future endeavour. Through stories and fairytales, children recognize fundamental human values, the best and most valuable human traits, and how to act from a moral standpoint. They teach children how to act emphatically and altruistically according to a behaviour model which is granted to them by the hero of the story. Storytelling encourages children to spontaneous speech, which should not be stifled by the adults. Stories and fairytales have an therapeutic effect in the sense that they positively affect certain behaviours of children. The task at hand should be leading children to completely independent expression of language. This can be achieved only if storytelling is made into a continuous long term project, and if we live with stories in harmonious coexistence.
Ključne riječi
pripovijedanje
priča
bajka
komunikacija
govor
Ključne riječi (engleski)
storytelling
story
fairytale
communication
speech
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:147:281165
Studijski program Naziv: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: preddiplomski Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/ prvostupnica (baccalaureus/ baccalaurea) odgojitelj/odgojiteljica djece rane i predškolske dobi (univ. bacc. praesc. educ.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2020-11-09 12:32:53